Kao i svako drugo dijete, ona je naizgled nasmijana i živahna, ali zbog bolesti živi drugačije od vršnjaka. Nad njenim roditeljima, Tamarom i Miroslavom, uvijek lebdi strepnja i strah za njen život.
Milica je rođena, mislili smo, kao zdravo dijete. Jedino smo primijetili da se kroz plač ili smijeh čuje vibriranje nalik na magareći kašalj. Doktori su smatrali da nije razvijena membrana za protok vazduha. Dojila sam je, ali ona nije napredovala, čak je gubila težinu. Izbacivala je hranu u mlazu i rečeno nam je da joj podižemo uzglavlje zbog varenja – prisjeća se Tamara Oklobdžija, majka.
Novosadski ljekari dijagnostikovali su joj refluks želuca i uz dohranu je Milica počela da napreduje, ali po dolasku kući nastavljaju se loši simptomi. Sumnje ljekara na teško oboljenje potvrdile su genetske analize krvi.
– Kada nam je doktorka rekla da je to neizlječiva bolest i da naše dijete neće živjeti dugo jer je njihov vijek ograničen, to je bio ogroman šok. Ne postoji ništa gore od toga. Pred svaki obrok Milica mora da uzima enzime da bi mogla da svari hranu. Vremenom oboljeli dobiju dijabetes, ali na sreću, mi još nismo došli do toga – priča zabrinuti otac.
Uz sve što prati bolest, teški kašalj, nemogućnost izbacivanja šlajma, izbacivanje hrane, obavezno je inhaliranje i terapija. Milica je često u bolnicama.
– Ako dobije infekciju, mora više da se inhalira i tada ne može da se druži, izostaje iz škole. Ustanovljen joj je i artritis. Najteže nam je bilo kada joj je prije dve zime funkcija pluća spala na 66 odsto zbog bakterija. Punom snagom smo radili sa njom fizikalne vježbe i sada je dostigla više od 90 odsto. Milica je stvarno borac, veliki borac – zaključuju roditelji djevojčice koja osijmehom i dobrotom daje snagu za život svima, a najviše svojim roditeljima, iako je njen život daleko od dobrog.
Ono što daje nadu jeste specijalan prsluk koji se iz Amerike distribuira i u Beograd. Međutim, košta čak milion i 275.000 dinara, što je za Oklobdžije nedostižan novac. Na lijekove mjesečno izdvojaju 23.000 dinara i imaju velike troškove zbog čestih odlazaka u bolnicu u Beograd.
– Za nju je sport obavezan, bavi se gimnastikom i to je jako dobro. Sa starenjem bolest postaje agresivnija zato nam je najveći san da joj kupimo prsluk koji je namijenjen bolesnicima poput nje. Prsluk se nosi 20 minuta dnevno uz inhalaciju, i to bi joj pomoglo da može kašljem da izbaci sekret koji kod nje nije kao kod drugih ljudi, već je gust i ljepljiv i zadržava se u plućima. Prsluk vibrira i bakterije koje su jako opasne za nju i zadržavaju se u plućima rastresa, što bi za naše dijete bilo veliko olakšanje – objašnjava Miroslav, otac, piše Blic.
Omiljena u razredu
Svijetla tačka u borbi za život je to što je Milica omiljena u razredu i njeni drugari i učiteljica u OŠ „Sečenji Ištvan“ je gledaju kao zdravo dijete. Dešava se da je vršnjaci podsjećaju da popije lijek, ali nikada nije doživjela zadirkivanje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.