Odavno nije jasno da li se u Banjaluci „borimo“ protiv Kristijana Šmita, Ustavnog suda, stranaca, političkog Sarajeva, kolektivnog Zapada, ili kao prava velesila – protiv svih istovremeno.
Dakako, to je još manje jasno nakon posebne sjednice Narodne skupštine na kojoj je odlučeno da Službeni glasnik neće više objavljivati odluke OHR. Za razliku od dosadašnje prakse kada je na tom istom mjestu, recimo, objavljivana OHR-ova sječa knezova SDS, smjena izabranog predsjednika Republike Srpske i još mnogo. Zašto odjednom nema mjesta za Šmita? Ah, da, on nije visoki predstavnik, a pritom je kao lud navalio na ono što radi SNSD umjesto da lijepo, kao neki njegovi prethodnici, uništava SDS.
Dosljedno, kao i uvijek, više nas ne zanimaju njegove odluke, osim one kojom indirektno formira Vladu Federacije koju, tako toplo, dočekasmo u Banjaluci. Osim izmjena Izbornog zakona BiH koje se tiču i Srpske. Osim…
Na isti način je dosljedna i opozicija, naročito Jelena Trivić, koja se slikala sa Šmitom kada niko nije, koja je potom nakon izbora najavila da više ne želi da ga vidi, jer je pomogao Dodiku, da bi na kraju njeni parlamentarci odbili da glasaju za zabranu objave Šmitovih odluka u RS.
I kako od ovakve i vladajuće i opozicione družine „od riječi“ očekivati da se izbori sa ustavnim i političkim nasiljem Ustavnog suda BiH, koji uz pomoć stranaca dosljedno gazi ka unitarizaciji BiH? Tako što će predložiti zakon, za koji znaju da neće proći? Tako što će usvojiti 125. zaključke protiv neustavnog i antidejtonskog djelovanja Suda i OHR? Tako što će se po 28. put „povući“ iz institucija BiH, a potom se vratiti kada istrguju nešto sitne koristi u Sarajevu ili kada ih „zamoli“ veliki brat iz Beograda? Pri tome povećavajući budžet institucijama BiH, gratis.
Sve ste obesmislili, pojeftinili, izigrali do te mjere da vam niko neće vjerovati, čak i ako jednom budete govorili istinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu