Agencija za statistiku BiH sedmu godinu ne objavljuje podatke o siromaštvu i socijalnoj isključenosti, no iako zvanične statistike nema pijačni barometar je nepogrešiv voće i povrće po jedan komad ne kupuju više samo penzioneri.
– I oni koji rade uzimaju po 1 komad. Bude 3 dana posla kad dođu penzije i onda nema nema posla stvarno. Teška situacija – govore trgovci.
Nehotice vlastodršci su ipak pokazali koliko je stanovništva u socijalnoj potrebi i to u izborne svrhe. Vlasti u FBiH kada su podijelile jednokratne pomoći za oko 530.000 stanovnika, što je oko 30 odsto socijalno ugroženog stanovništva, a slično je i u Srpskoj gdje je pred izbore podijeljeno oko 280 miliona maraka jednokratne pomoći od 100 KM.
– Najgore je što to nema nikakve veze sa borbom protiv siromaštva jer 100 KM za penzionera koji ima 400 KM je važno, a za onog koji ima 2.400 apsolutno nije važno, dakle trebalo je imati selektivan pristup što se nije desilo. To je još jedan dokaz da ne postoji politika borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Postojeći sistem socijalne zaštite je potpuno kontraproduktivan, statusno zasnovan i sve analize pokazuju da on ne utiče na smanjenje siromaštva. Ostaju nam javne kuhinje – zaključio je akademik Žarko Papić.
Restoran Dobre volje u Sarajevu od početnih 70 danas ima više od 400 korisnika na spisku.
– U Udruženje Pomozi.ba zaista svaki dan dolazi sve veći broj ljudi koji traže bilo koju vrstu pomoći, pomoć u najosnovnijim životnim potrepštinama, tako da bismo rekli da se nažalost povećava broj siromašnih ljudi u našoj zemlji – konstatovala je Maja Arslanagić iz udruženja Pomozi.ba.
Siromaštvo i nejednakost rezultat su i namjernih političkih odluka ili nečinjenja koje obeshrabruju najsiromašnije koji se oslanjaju na pomoć dobrih ljudi, piše N1.
– To mi znači znaš koliko. Imam i unuka i unuka s ovim hranim vjerujte, 11 mu je godina. Ništa nemam, penziju, imam invalidninu 100 KM i to mi je sve – ističe korisnica javne kuhinje.
Tiho i kontinuirano nasilje siromaštva koje podrazumijeva i socijalnu isključenost otežava ljudima koji su zarobljeni u ekstremnom siromaštvu da iz njega izađu.
– Nije bit samo siromaštva, neimaštine, da nemaju pojesti, oni nemaju s kim ni porazgovarati. Vidi se na njima da su željni razgovora, željni tople riječi pažnje, plus dodatno uz to što zaista nemaju taj obrok koji trebaju da imaju – rekla je Aida Koso iz udruženja Pomozi.ba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu