Njegov nestanak i danas je jedan od najmisterioznijih nestanaka djece u Srbiji.
Đorđe nikada nije pronađen ni živ, ni mrtav, njegova majka je osuđivana za ubistvo pa oslobađana i po svoj prilici ova tragična priča nikada neće dobiti epilog.
Da podsjetimo, Đorđe Andrejić (13) misteriozno je nestao prije 14 godina u selu Majilovac 22. jula 2010. godine.
Dječakov nestanak prijavila je njegova majka Marina Andrejić, s kojom je i krenuo na njivu, a onda se u šumi u kojoj se kasnije, prema njenim tvrdnjama, izgubio bez traga.
Policija je posumnjala u istinitost onoga što je Marina ispričala, pa je ona dobila status osumnjičene. Ubrzo je pokrenuta pretraga šume, kojoj su se priključili i mještani Majilovca. Danonoćno su pretraživali svaki kutak, ne bi pronašli bilo kakav trag koji bi mogao da ih odvede do Đorđa.
Paralelno, Marini je određen pritvor zbog sumnje da je počinila teško ubistvo. Ipak, ona je tokom suđenja kategorički negirala da je ubila sina i ispričala svoju verziju onoga što se dogodilo 22. jula 2010. godine.
– Krenuli smo na njivu, zbog čega sam i ponjela motiku. Zalutali smo, a ja sam se okliznula, pa me je motika udarila u nogu i počela je da šiklja krv. Uspaničili smo se – pričala je tada Marina.
Đorđe je, kako je tvrdila, išao da vidi gdje su i dozivali su se.
– Posljednje što sam čula bili su krici. Ali ne baš krici… Zvučalo mi je kao doziva pomoć, ali mu je neko stavio ruku na usta, pa ne može da pusti glas – tvrdila je Marina.
Pronađena lobanja, uništeni DNK tragovi
Tri mkeseca poslije misterioznog nestanka Đorđa Andrejića u ataru sela Majilovac, lovci su pronašli lobanju. Ipak, DNK analizom nije moglo da bude potvrđeno da pripada Đorđu. Naime, lobanja je oprana u izbjeljivaču i uništeni su svi DNK tragovi.
Marina Andrejić je pred Višim sudom u Požarevcu tokom postupka negirala da je ubila svog sina. Njena odbrana insistirala je na tome da je dječaka mogao da ubije i neko drugi ili da su, pak, mogle da ga rastrgnu divlje životinje.
Dvije decenije robije, pa oslobađajuća presuda
U njenu nevinost do svoje smrti, pet mjeseci poslije Đorđevog misterioznog nestanka, bio je ubjeđen Marinin tadašnji suprug i dječakov otac Dejan Andrejić.
Ipak, sud je Marinu proglasio krivom i u decembru 2011. godine osudio je na 20 godina zatvora. Pola godine kasnije Apelacioni sud ju je oslobodio krivice zbog nedostatka dokaza.
Marina Andrejić je ubrzo zatim pokrenula postupak protiv države, zahtjevajući da joj bude isplaćeno 140.000 evra zbog 703 dana provedena u neosnovanom pritvoru. Takođe, podnjela je i tužbu protiv Srbije Međunarodnom sudu u Strazburu.
“Trpila sam užasne uvrede”
Marina Andrejić se, zajedno sa kćerkom i unučetom, iz Braničevskog okruga preselila u Novi Pazar. Prošlog ljeta u izjavi za “Kurir” prokomentarisala je kako nikada neće biti srećna.
– Ne živi mi se zbog ožiljaka koji su ostali i nikada neće proći. I danas mi, poslije toliko godina, govore da sam ubica. Ja bih najviše voljela da se on vrati i da ugledam svog sina, sada mladića od 25 godina, na vratima. Optužena sam bez dokaza, ja sam čista pred Bogom i tako živim. Ponekad bih voljela da nisam ni živa, jedino što me drži su kćerka i unuče od nje. Govorili su mi da mi se u očima vidi da sam to uradila i da ću ubiti opet. Trpila sam užasne uvrede, a ja znam da nikada ne bih bila u stanju da tako nešto uradim. Da sam uradila tako nešto rekla bih, a govorili su mi još tada da je bolje za mene da priznam sve, iako nisam bila kriva. Gdje sam mogla da sakrijem tijelo? Nije to igla, to je trinaestogodišnje dijete – rekla je Marina, piše Blic.
Bonus video:
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu