Sve što je u miru, sa manje ili više uspjeha rađeno, a što se smatra reformskim koracima u BiH, rađeno je pod patronatom međunarodnih političkih i vojnih predstavnika. Kako su nam ispričali učesnici tih pregovora i poznavaoci političkih prilika u BiH, uticaj međunarodne zajednice je bio različitog intenziteta od iniciranja sastanaka i pritisaka, diplomatskog zavrtanja ruku, pa do nekadašnjih smjena visokih funkcionera u BiH, uglavnom Srba.
Aktuleni pregovori partijskih lidera u FBiH oko Izbornog zakona BiH samo su posljednji u nizu pod patronatom stranaca. Izborna reforma u BiH oduvijek je bila inostranih ruku djelo, počev od poslijeratne Privremene izborne komisije u kojoj su bili i stranci, pa do formiranja prvog saziva Izborne komisije BiH u novembru 2001. čije članove je tada imenovao visoki predstavnik.
Reforma poreskog sistema BiH 2003. samo je formalno dobila saglasnost svih strana u BiH, ali se i tada osjećala snažna ruka Zapada, baš kao i prilikom reforme odbrane u BiH krajem 2006. Dugogodišnja reforma policije provođena je uz direktnu pomoć EU i OHR. Takođe, priča o svakoj ustavnoj reformi u BiH bila pod palicom EU, OHR i SAD, počev od propalih pregovora u sarajevskoj bazi Butmir 2009, pa do takođe neuspjelih pregovora o reformi FBiH koji su prije nekoliko godina vođeni pod pokroviteljstvom Ambasade SAD u BiH.
Prudski dogovor o ustavnoj reformi iz 2008. bio je nešto više rezultat vodećih partija iz sva tri naroda, ali ni on nije mogao da prođe bez miješanja OHR i tadašnjeg visokog predstavnika EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku Havijera Solane. Prudski sporazum nikada nije proveden, a najznačajniji dogovor je bio podjela BiH na četiri regije.
Kada je riječ o novijim datumima, Mehanizam koordinacije o evropskim pitanjima u BiH dogovorili su Milorad Dodik i Bakir Izetbegović u ljeto 2016, ali je ipak domaćin sastanka u hotelu „Barka“ u Istočnom Sarajevu bio šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigemark. Takođe, svi se sjećamo usvajanja tri zakona o akcizama u BiH krajem prošle godine, kada su se poslanici otvoreno žalili na pritiske stranih ambasadora.
Politički analitičar iz Beograda Dušan Janjić smatra da političke predstavnike naroda u BiH odlikuje kombinacija nesposobnosti i neodgovornosti za bilo kakav samostalan dogovor. Janjić smatra da je većina njih za to da se ne dira sadašnji status kvo, da žive u okviru svojih „etničkih plemena“ u kojima kontrolišu vlast, čekajući neke nove okolnosti u kojima će proći bolje.
-Vidimo da te nove okolnosti Dodik traži u jačoj poziciji Rusije, u mogućnostima da se odvoji od BiH, a Bakir Izetbegović u pojačanoj podršci Ankare. S druge strane, međunarodna zajednica je svesna toga da, kada priprijeti (što Amerikanci najbolje znaju), domaći političari će uraditi sve što se traži. Ali, ta obaveza ih košta i većina zemalja već je digla ruke od BiH u smislu da ona bude uređena, efikasna država – kaže Janjić za Srpskainfo.
Prema njegovom mišljenju, strancima u BiH očigledno odgovaraju stalne tenzije u kojima pokazuju da su važni, a u suštini ne rizikuju ništa.
-Dakle, mislim da će političari i ovaj put prihvatiti izmjene Izbornog zakona, ako im se napiše tačna formulacija. To je ta igra koja može dugo da traje i nije dobra. To je život u stalnoj stagnaciji, a to znači stalno držanje stanovništva BiH na kratkoj uzdi – zaključuje Janjić.
Prodanović: Tri razloga
Dugogodišnji poslanik SNSD u PS BiH Lazar Prodanović smatra da je nemogućnosti samostalnog dogovora u BiH znači i njenu neizvjesnu budućnosti. Prema njegovom mišljenju, postoje najmanje tri razloga zbog kojih se tri strane nikada ni oko čega nisu mogle dogovoriti bez „pomoći“ sa strane.
– Na prvom mjestu su nedefinisani ciljevi aktera, na sve tri strane. Drugi problem je što nisu svi spremni na dijalog, a još manje na kompromis. Takođe, postavljaju se nerealni ciljevi, što je idealna situacija za konfrontaciju. To je održavanje statusa kvo koji mislim da ne odgovora nikom – kaže Prodanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu