Od sporta, preko putovanja i festivala, Željana može i hoće sve, a upravo kada joj neko kaže “ne može” ili “nemoj” ona tek tada pokaže da za nju nema pravih prepreka.
Imala je svega tri godine kada joj se život promijenio bez da je u njega i zakoračila kao odrasla osoba.
– Istina je da se ne sjećam svog života prije kolica. Moje odrastanje je bilo veoma teško i izazovno, jer sam u tom periodu vodila najveće bitke i bolnica je bila moja druga kuća. Svi znamo da djeca vole da zadirkuju, ali to kod mene nije slučaj. Djeca su me jako lijepo prihvatila, vozili su me, pomagali i zaista nije bilo ni u jednom momentu neke neprijatne situacije od strane mojih vršnjaka, kaže Željana.
Diskriminacije, kako kaže, je uvijek bilo i uvijek će je i biti.
– Susrećem se i dan danas sa njom, ali mnogo manje. Živjela sam do prije sedam godina u manjoj sredini i bilo je jako teško, ljudi su me gledali kao da sam pala s Marsa. Nametali su mi svoja mišljenja i govorili kako ja ne treba da izlazim jer sam u kolicima, kao i to da ne treba haljinu da nosim jer mi ne stoji i to su sve odrasli ljudi izgovarali. Sada sedam godina kasnije sam im zahvalna na tome, jer da nije bilo njih sada možda ne bih bila ovo što jesam, jedna mlada i jaka djevojka – rekla je Željana.
Njoj je “ne može” bilo vjetar u leđa
Negativni komentari, “dobročinitelji”, pa čak ni kolica, Željanu ne zaustavljaju da uživa u životu, a za mnoge stvari su joj rekli da neće moći da ih uradi, a ona ih je ubijedila u suprotno.
– Za mnoge stvari su mi rekli da neću moći, govorili su da neću moći gurati samostalno kolica, a kamoli nešto drugo. Međutim, baš te riječi su meni bile vjetar u leđa da pokažem kako kvalitetno umijem da živim ovaj život na četiri točka. Inat i želja da dokažem šta zapravo mogu su me dovele do toga da probam nove stvari, uspijem u životu i da imam divan krug ljudi oko sebe – poručila je.
Ona se zarad rehabilitacije preselila u Novi Sad i danas sama radi transfere, oblači se i sve u svemu, uz vredno vježbanje sve više se osamostaljuje. Željanin hobi je pjevanje još od malih nogu, ali ga je zbog ljubavi prema stonom tenisu, kako tvrdi, malo zapostavila.
– Stoni tenis sam prvo počela rekreativno da igram, a onda se javila želja da to uozbiljimo. Trener i ja smo počeli da treniramo i radimo svaki dan, i evo uspjela sam da obezbijedim 3. mjesto u ženskoj kategoriji K1 na međunarodnom turniru u Češkoj. Ovaj uspjeh mi je motiv da nastavim da treniram i da u budućnosti postižem što bolje rezultate i za klub i za reprezentaciju, otkrila je Željana, koja je čak učestvovala i na novosadskom maratonu.
Učestvovala je i na maratonu
– Poziv za maraton sam dobila od svoje ekipe gdje idem na rehabilitaciju, naravno da sam se odazvala i uvijek ću. Trčali smo ili rolali, kako ja volim da kažem pet kilometara i nije bilo teško. Ljudi su nam aplaudirali i bili su oduševljeni. I ove godine trčimo zajedno i bićemo prvi u to sam sigurna!
Sudeći po fotografijama na Željaninim društvenim mrežama, ona mnogo voli da putuje, a nama je otkrila koje su joj to najveće prepreke kada odlazi na putovanje.
– Najveća prepreka su objekti bez lifta ili rampe. Uvijek moramo da pazimo i provjeravamo te stvari. Takođe i toalet je veliki problem na putovanjima. Često se dešava da uopšte ne mogu ući u toalet sama jer je usko i neprilagođeno. Voljela bih da se te stvari rijetko dešavaju. Prepreke prevaziđem uz pomoć momka, sestre ili drugarice, drago mi je što je jedno od njih uvijek tu, piše Žena Blic.
Željana i njen momak imaju u planu da obiđu Srbiju, i nada se da neće imati velikih problema oko smještaja kada su kolica u pitanju.
Ona čini sve što je u njenoj moći da učini svoj život što kvalitetnijim, ali nije sve samo u njenim rukama. Naime, ide na tretmane matičnim ćelijama koje joj mnogo pomažu,
– Uradila sam četiri tretmana matičnim ćelijama, rezultat je ogroman. Došla sam kod doktora u jako lošem stanju, majicu nisam mogla sama da obučem. Imunitet mi je bio loš, upale pluća minimum jednom godišnje. Poslije matičnih ja sam dobila osjećaj u nogama, vratio se osjećaj za toalet, imunitet mi je odličan i nisam bila u bolnici četiri godine. Uz pomoć matičnih i rehabilitacije postala sam skoro pa skroz samostalna. Mogu da obavljam svakodnevne obaveze sama i zbog toga sam mnogo srećna, poručuje Željana.
Uplatom na dinarski račun podržite Željanu, kao i slanjem SMS-a 853 na 3030
160-6000000732542-55
Skeniranjem NBS IPS QR koda na vašoj mBanking aplikaciji: NBS IPS QR kod
Uplatom na devizni račun:
160-6000000732878-17
IBAN:
RS35160600000073287817
SWIFT/BIC:
DBDBRSBG
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu