Za Tijanom se tragalo, postojala je ogromna nada da je živa, da je možda neko oteo, međutim, potraga je završena 7. avgusta. Tog dana mesar iz Surčina, Dragan Đurić, priznao je da je ubio Tijanu Jurić.
Tijana Jurić je kobne noći 2014. godine nestala u bajmočkom naselju Rata. U društvu vršnjaka sa sportskog turnira je stigla do dedine kuće, ali je odlučila da se sama vrati do terena da bi drugaru vratila pozajmljenu majicu.
Na zemljanom putu je „golfom“ presreo Dragan Đurić i oborio je vratima kola, nakon čega je na silu odveo van Bajmoka. Potraga za djevojčicom je trajala 13 dana. Tek pošto je urađena provjera svih telefona čiji su se vlasnici nalazili u blizini Rate pronađen je i ubica koji je priznao monstruozni zločin i odveo je policiju na deponiju na putu između Svetozara Miletića i Čonoplje gdje je zakopao njeno tijelo.
Svako ko poznaje Igor Jurića, Tijaninog oca, Mirjanu, Tijaninu majku, i Sašku, Tijaninu sestru, svjestan je koliko im je snage bilo potrebno da nastave sa životom, međutim, svjestan je i da njihovi životi više nikada neće biti ispunjeni toplinom, ljubavlju i dobrotom koju im je pružala prelijepa djevojčica anđeoskog lika i glasa, svestrana, talentovana Tijana čije je ubistvo potreslo ne samo Srbiju, već čitav region, i da je njihov gubitak nenadoknadiv.
Ali, zahvaljujući njima, ona i dalje živi, a Igor Jurić je učinio sve što je moglo da se učini u Srbiji druga djeca žive bezbjednije i bolje i da nijedno dijete ne doživi sudbinu njegove Tijane. Čini to i dalje, i nikada neće prestati.
Dok je živ, kao što je rekao prije 10 godina za Blic, tražiće…
Tijane nema među nama, ali on traži bez prestanka drugu djecu, pomaže drugim roditeljima, edukuje omladinu, odrasle, i čini efikasnom borbu sa ubicama, internet predatorima i onima koji žele zlo drugima.
Decenija tuge
– Prošla je decenija od dana kada smo se rastali sa Tijanom. Kao roditelj, dok je odrastala onako nježna i krhka, uvijek sam razmišljao kako ćemo Mirjana i ja morati posebno da je pripremamo za samostalni život. A u duši želio sam, vjerovatno kao i veliki broj roditelja, da zauvijek ostane u mom zagrljaju. Kada sam shvatio da sam je izgubio, osjećaj je kao da ste ostali bez očiju, da su vam amputirali noge i ruke… Ako se nekada i zapitate “kakav je osjećaj kada izgubiš dijete”, onda pokušajte da sebe zamislite upavo takvog, bez očiju, bez ruku i bez nogu…Ni u najružnijim snovima nisam mogao da pomislim da postoji mogućnost da će Tijana sa ovog svijeta otići prije mene. Mislio sam, dok sam bio srećan, da se takvi rastanci dešavaju samo nekim drugim, mnogo nesrećnim, ljudima, nikako srećnicima poput mene – kaže Igor Jurić.
Smatra da je naše društvo često veoma surovo prema roditeljima koji izgube svoju djecu.
– Uglavnom drugi ljudi bolje znaju da li si dovoljno tužan, da li se prečesto smiješ, da li si baš onakav kakvog te zamišljaju i kakav bi, zapravo, trebalo da budeš. A mi samo želimo da pronađemo smisao i snagu za život poslije izgubljene nade. Ipak, pokušavam da se radujem na neki drugi način – dok se roditelji raduju završetku fakulteta svog djeteta, ja se radujem kada neko zlostavljano dijete kod nas zatraži pomoć, dok se roditelj raduje jer mu je dijete pobijedilo na takmičenju, ja se radujem kada je zlostavljač pravosnažno osuđen, dok se roditelji raduju jer porodično odlaze u bioskop, ja se radujem jer smo uspjeli da izmijenimo neki zakon.
Kada se osvrne na deceniju iza sebe i rad, prvo Fondacije „Tijana Jurić“, a zatim Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, kaže da je iz svega toga proizniklo da danas postoje kancelarije u Subotici, Novom Sadu, Vlasotincu, a uskoro i u Beogradu“
– Izmijenili smo Zakon o policiji 2015. godine, izmijenjen je Krivični zakonik 2019. godine, implementiran je sistem “Pronađi me” 2023. godine. Na našu inicijativu, u lokalne samouprave Subotica i Vlasotince, uvedena su Koordinaciona tijela za borbu protiv nasilja u školama. Realizovali smo više od 800 radionica na teritoriji cijele Srbije sa učenicima i roditeljima, pokrenuli smo Registar nestalih lica Srbije i vodimo platformu “Net patrola”. Od ove godine, pokrećemo i program “Uključi se”, gdje ćemo po posebnom modelu raditi sa djecom sa problemima u ponašanju – kaže Jurić.
Njegov pravni tim svake godine besplatno podrži veliki broj zlostavljane djece i, upravo uz njihovu podršku, tri čovjeka su osuđena na maksimalne kazne zatvora, a kada se saberu sve kazne za zlostavljače gdje je učestvovao njegov pravni tim, to je blizu 500 godina zatvorskih kazni.
U savjetovalištima koja je pokrenuo u Novom Sadu, Subotici i Vlasotincu, svakodnevno dolaze zlostavljana djeca i njihovi roditelji gdje dobijaju podršku i brojne aktivnosti su tek pred njim i njegovim timom.
Igor Jurić za Blic kaže da je duboko vjerovao da će njegova ljubav prema Tijani i Saški biti “supermoć” koja će ih zauvijek štititi.
– Prevario sam se, ali se u drugo vjerovanje neću prevariti: Tijana će dok je svijeta i vijeka biti anđeo čuvar svakom djetetu, a ja mogu samo biti zahvalan što sam baš ja njen tata, Tijanin Tata – poručuje Igor Jurić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu