Svi koji su redovno pratili sjednice parlamenta bili su svjedoci opšteg cirkusa u najvišem zakonodavnom tijelu Srpske u kojem su se učesnici podjednako trudili da zasjene konkurenciju i poberu što više simpatija kod građana koji gledaju njihovu predstavu.
Bilo je sjednica za koje javnost nije mogla da procijeni ni zašto su uopšte sazivane, poput one na kojoj se raspravljalo o razrješenju sa funkcije potpredsjednika NSRS Senada Bratića, iako je on prethodno dao ostavku.
Cirkus
Na mnogim sjednicama se manje pričalo o temama koje su bile na dnevnom redu, a više o lopovima, tajkunima, izdajnicima, djeci, ženama, ljubavnicama, kopanju nikla po Ozrenu, prodaji droge savjetnicima, “šaha s golubovima”…
Ukratko, umjesto konstruktivnih rasprava, sjednice NSRS su se pretvarale u paradu cirkusa, stranačkih mitinga i političkih obračuna u kojima su letjele međusobne uvrede, prijetnje, podbadanja, a pao je i šamar, i to od ministra policije.
Parlament Srpske uskoro ide na ljetnu pauzu, a kada se ona završi slijedi predizborna kampanja, nakon koje će u skupštinske klupe da zauzmu neka nova, ali i stara lica.
Po čemu će pamtiti ovaj saziv NSRS, ko su bili najaktivniji, a ko najnevidljiviji poslanici – pitali smo novinare koji su u protekle četiri godine pratili sjednice i redovno izvještavali javnost o njima.
Svi oni kažu da će definitivno ovaj saziv pamtiti po najvećem broju preletača, jer je čak trećina poslanika u protekle četiri godine promijenila stranački dres.
Pasulj
Novinar dnevnog lista „Oslobođenje“, Goran Dakić, ističe da ovaj saziv zapravo i nema po čemu pamtiti, jer tu i nije bilo bog zna čega da se pamti.
– Ali, neke se stvari, ipak, mogu izdvojiti. To su najprije beskonačne posebne sjednice na kojima je Dodik gubio dvotrećinsku podršku. Te su sjednice pokazale dvije stvari: da Dodik ne zna šta bi sa sobom i da Republika Srpska ne zna kuda bi sa sobom. Potom su tu beskonačni letovi s jedne na drugu granu – ističe Dakić za Srpskainfo.
Precizni statističari su, kaže on, prebrojali koliko je poslanika u posljednje četiri godine promijenilo stranačku košulju. On smatra da bi samo po tome parlament Srpske trebao da dobije jednu stranicu u budućim istorijskim čitankama, ali i u udžbenicima političke etike.
– Tu je, na koncu, i Nebojša Vukanović čija je iskrena poslanička borba zaista bila dirljiva, ali i istinski duhovita. On je rešetao koliko je mogao i kako je umio, a dovoljno je sjetiti se njegovog dolaska u maskirnoj uniformi – ističe Dakić.
Ipak, kako dodaje on, najvažnija stvar u protekle četiri godine je i dalje što je pasulj s kobasicama i slaninom u skupštinskom restoranu ostao istog kvaliteta i što mu je ostala ista cijena.
– Sazivi mogu da se mijenjaju, ali taj pasulj je vječan – zaključuje Dakić.
Trgovina mandatima
Novinarka „Monda“, Brankica Spasenić, ističe da je na kraju prethodnog, devetog saziva NSRS, komentarisala s kolegama završetak tog mandata, u vjeri da se neće slično ponoviti. Ispostavilo se, međutim, kako dodaje ona, da je deseti saziv bio još gori, zamorniji, neefikasniji…
– Nebitno šta je bilo na dnevnom redu, rasprava se uvijek vrtila oko istih stvari, optužbi, demagogije, populističkih izjava – ocjenjuje Spasenićeva za Srpskainfo.
Ona ističe da je nesporno da je najaktivniji poslanik bio Nebojša Vukanović, dok s druge strane ima nekoliko poslanika kojima, ni nakon četiri godine aktivnog praćenja zasjedanja, ne zna ime niti kojem klubu pripadaju, jer su toliko bili neaktivni.
– Ako bih morala da izdvojim samo jedno ime, bio bi to Mijo Perkunić, samostalni poslanik koji djeluje u Klubu SNSD. To je čovjek koji je mandat osvojio preko liste „Zajedno za BiH”, a onda ih po konstituisanju NSRS napustio, i „srušio” im klub. Prešao je u krilo SNSD, da se potom nikada nije javio za riječ, nije postavio pitanje, niti učestvovao u diskusijama – kaže Spasenićeva.
Kao najupečatljiviji pojedinačni događaj koji će pamtiti, Spasenićeva izdvaja sukob ministra Dragana Lukača i sadašnjeg gradonačelnika Banjaluke, Draška Stanivukovića, koji je u to vrijeme bio poslanik.
– Ipak, mislim da je ovaj saziv generalno obilježila potpuna legalizacija trgovine mandatima, preletači koji su bez ikakvih skrupula, stida i srama, mijenjali stranačke klupe. Jedina utjeha bi bila da su građani upamtili njihova imena i lica, pa da im na ovim izborima ne ukažu nikakvo povjerenje i tako ih zbrišu s javne scene – poručuje Spasenićeva.
Rijaliti političari
Novinarka N1, Snežana Mitrović, ističe da je ovaj saziv NSRS definitivno, makar medijski, obilježila mlađa ekipa poslanika.
Dodaje da im mnogi spočitavaju da su rijaliti političari i jutjuberi, ali društvene mreže koje su koristili na sve moguće načine njima su donosile popularnost.
– Prije svih, trend su započeli Nebojša Vukanović i Draško Stanivuković. Iako su ih nazivali populistima, kasnije su im se pridružili mnogi poslanici, pa i čitave političke stranke. SNSD nakon gubitka pozicije gradonačelnika Banjaluke 2020. godine pojačava prisustvo na mrežama, obraća se publici multimedijalnim sadržajima, modernim platformama – podsjeća Mitrovićeva.
Kaže da se u rukovodstvu skupštine, takođe, istakla mlađa ekipa, a svemu je doprinijelo i često odsustvo predsjednika parlamenta Nedeljka Čubrilovića.
– To su iskoristili Denis Šulić i Milan Petković čije je vođenje skupštine izazivalo i negodovanje, posebno opozicije, a među glasnijima su bili Miladin Stanić i Jelena Trivić. Šulić je, treba reći, znao opomenuti i člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, koji je sa govornice NSRS povremeno verbalno ispaljivao jasno usmjerene strelice ka političkim oponentima – ističe Mitrovićeva za Srpskainfo.
Smatra da će ovaj četvorogodišnji saziv ostati upamćen i po tome što su imali više posebnih nego redovnih sjednica. Javnost će pamtiti, kako kaže Mitrovićeva, i NATO zastavice u sali, reakciju ministra Lukača, odluke o vraćanju nadležnosti, korona zasjedanja pod maskama, sjednice zatvorene za javnost, dolazak ruskog ambasadora u NSRS u delikatnom geopolitičkom momentu…
– Ono što ne možemo zapamtiti jesu diskusije pojedinih poslanika, poznatih ćutologa. Teško se mogu pobrojati i takozvani preletači, cijepanja stranaka, stvaranje klubova poslanika – navodi Mitrovićeva.
Ćutolozi
Novinar „Nezavisnih novina“, Dejan Šajinović, ističe da će sadašnji saziv NSRS najviše pamtiti po „papcima“ i ćutolozima.
Transfer „papaka“ počeo je, kaže on, kada je Dragan Čavić, najveći opozicionar u prethodnom sazivu, odlučio da promijeni redove i počne da hvali sve ono što je prethodno kritikovao.
– Što se tiče ćutologa, mislim da ih nikad nije bilo više kao u ovom sazivu. Ima, zaista, odličnih poslanika, i na strani vlasti i opozicije, koji su se borili za svoje stavove i ideje, ali nažalost mnogo više je bilo onih za koje je ćutanje zlato – ističe Šajinović za Srpskainfo.
On kaže da će, osim ovoga, trenutni saziv pamtiti i po pokušaju vladajuće većine da uspostavi dvotrećinsku većinu.
– Pokazalo se da nema dovoljno fotelja i privilegija za sve – zaključuje Šajinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu