Kao što je nedavno direktno tražio od nas nezahvalnika da se manje vozimo, umjesto što kukamo na cijene goriva, sada indirektno traži da se, recimo, manje kupamo kako bi uštedjeli električnu energiju.
Dok oni koji nas ubjeđuju u neophodnost i neminovnost podizanja cijena plivaju u bazenima na svojim hacijendama, narodu je dovoljno da se kupa u lavoru vode. Najbolje bez sapuna i šampona. S tim da se voda ne mijenja poslije svakog člana porodice, već da se svi đuture o istom trošku plahnu.
Pričati o štednji i 500 kilovata kao o graničnoj potrošnji struje po trenutnoj cijeni, uz koju se može živjeti život dostojan čovjeka, mogu samo Srđan Mazalica i, kao antipod, onaj ko ne može na prste obje ruke i noge prebrojati koliko ima brojila na svojim nekretninama. Svako dobronamjeran bi lako izračunao da “kotu 500”, uz najbolju volju, ne može prebaciti samo porodica koja u svom domaćinstvu ne koristi bojler i zamrzivač.
Da se imalo misli na narod i sve malobrojniju srednju klasu, ta bi granica zimi morala biti minimalno za 50 odsto viša (750 kilovata), a da se iskreno misli na plebs granice ne bi je smjelo uopšte biti.
Zamislite da dođete na benzinsku pumpu i prvih 20 litara plaćate po jednoj, dodatnih 20 po drugoj, a ako hoćete pun rezervoar fakturišu vam najvišu tarifu! Tako bi i u trgovini, sve misleći na blagostanje naroda, jedan sapun mogao da se kupi za dvije, dva za sedam, a tri za 15 maraka!
Mada, sudeći prema stanju na terenu na kakvo nailaze tržišni inspektori, mi već sve nabrojane i mnoge druge proizvode već plaćamo po “ukrajinskoj” tarifi.
Da se od naroda “krade iz očiju” nebrojeno puta je utvrđeno na terenu, odrezane su i kazne, ali žrtvama nije dozvoljeno da saznaju ko ih je ojadio. Inspektori, sve misleći na narod, skrivaju imena onih koji su kršili zakon, kalkulisali astronomske marže, ubirali ekstra profit, pravdajući se tobožnjim strahom kako će krenuti osveta i nastati belaj ukoliko njihova rješenja poništi sud.
Ako idemo tom logikom, onda bi i tužilaštva morala da skrivaju od javnosti imena ubica, pedofila, silovatelja, prevaranata… dok se ne završi sudski proces.
Međutim, nije tu pitanje bojazni od gubitka sporova, već želja da se, opet u ime naroda, zaštite svi koji su uhvaćeni s prstima u pekmezu. Pardon, u lopovluku.
A šta je sa pravom na tužbu onih koji su prevareni? Šta građanima, s druge strane, znače izrečene kazne? Ništa. Novac će se sliti u budžet, a vama koji ste platili ekstra cijenu (iznad zakonom propisane) ostaje samo da i dalje klimate glavom.
Životno pitanje je može li prevareni kupac, koji je, naravno, sačuvao fiskalni račun, sudskim putem zatražiti povrat otetih sredstava. Neko će reći da je notorna glupost da se neko poteže po sudovima, koji se inače ubiše od posla, zbog marke po proizvodu ili, recimo, bijednih 30 KM po rezervoaru, ali kao laik pretpostavljam da postoji mogućnost kolektivnih tužbi.
Mirnodopski profiteri će se opametiti tek kada budu morali platiti milionske kazne, jer je i nelegalna dobit multimilionska.
S obzirom da je u ovakvoj konstelaciji političkih snaga nemoguć takav razvoj situacije, možemo očekivati samo nove zahtjeve u ime naroda. Možda da manje jedemo?! A zašto i ne bi, kad je bivši (i budući) premijer izjavio da se mjesec i po dana može bez hrane i vode.
Kad se već sami nisu sjetili… Mogla bi jedna od novih ideja biti osnivanje fonda solidarnosti za tajkune, koliko god bilo nadrealno, s obzirom da su zaštićeni kao bijeli medvjedi i da je već mnogo toga iz budžeta Srpske, “sve po zakonu”, završilo u njihovim džepovima na ime uspješnih “niš koristi” projekata.
A ti se, narode, uguraj u onih 500 kilovata, banjaj u trećoj vodi i odvajaj od usta vlastite djece kako bi utažio glad pohlepnih. I neka ti ne bude krivo što ćeš, za tvoje dobro, biti finansijski očerupan kad ne umiješ da stežeš kaiš kao oni koji se razbacuju novcem iz riznice koju ti puniš.
Ako nam oni dobro misle, šta bi tek od dušmana mogli očekivati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu