U razgovoru za RSE, Emir je, stojeći ispred SOS sela ispričao da se iza njega nalazi kuća u koju je došao kada je imao svega 18 mjeseci.
– Ovdje sam napravio prve korake i naučio prve riječi. I svaki dan kada dođem ovdje sjetim se tih lijepih stvari, lijepih emocija koje sam proživio dok sam boravio na ovom mjestu do 14 godina – kazao je Emir.
Odgojila ga je majka Fikreta sa još šestero djece. Kada je ovog puta bio u posjeti SOS selu, pokucao je i na njena vrata, a obostrano oduševljenje se nije krilo.
– Toliko je plemenita, čistog, velikog i ogromnog srca, daje svoj maksimum u svemu. Ovo njoj jeste posao, ali ona ni u jednom trenutku ni minuti svog života ona to nije shvatila kao posao. I mislim da je to bio ključ svega ovoga i uspjeha sve one djece koja su boravila kod nje – ističe on.
Emir kaže da svaki dan nastoji posjetiti svoju majku, a njegova SOS majka je upitana je li bio baš nemiran kao dijete.
– Joj nemojte me to ni pitati, počela sam već i zaboravljati. Bio je nemiran, jašta – dodala je Fikreta.
Imao je, kaže, srećno i bezbrižno djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, lijepim trenucima i dragim ljudima.
– Mislim da je najveće bogatstvo imati porodicu, a naša je bila prevelika. Mislim da ne postoji veće bogatstvo od toga i nama uopšte nije bilo bitno da li smo ili nismo u krvnom srodstvu. Bilo nam je bitno da samo možemo nazvati onoga s kim dijelimo isti sto, da ga možemo zvati bratom ili sestrom. Apsolutno sve što mi je moglo doći pod ruku sam probao, naučio, vidio da li mi se sviđa – od svakog mogućeg kursa – njemački, engleski, informatika, ples, brejk dens, folklor kojeg sam igrao deset godina. Kada je riječ o sportu, trenirao sam tekvando, fudbal, košarku, apsolutno sam sve volio i bio sam svestran – naveo je Emir kojem su upravo ta radoznalost i svestranost otvorile mnoga vrata.
Amra Dulić, koordinatorka za mlade u SOS dječijim selima ispričala je da im se usred pandemije koronavirusa, kada su mnogi bili u izolaciji i zavoreni, javila jedna prijateljica, donatorka sa željom da volonterski podrži neku mladu osobu i nauči osnovama programiranja.
– On je bio prva osoba koju sam nazvala i pitala ‘Emire, slušaj, imamo jednu priliku jesi li zainteresovan?’. Prihvatio je i tu nekako kreće njegova priča – navela je Dulić.
Nakon dvije godine s prijateljem je osnovao IT kompaniju, piše Radio Slobodna Evropa.
– Pošto smo se dokazali, naš rad je bio stvarno cijenjen pa smo tako radili i za velike kompanije, odlučili smo proširiti taj tim. Ušli smo u dogovore s tim ljudima i tako krenuli s prvim projektom. Trenutno brojimo pet projekata i 25 zaposlenih – poručio je Emir.
Plan mu je razvijati biznis i IT sektor u BiH. Sada je donator SOS selu i uzor novoj djeci majke Fikrete koja je i njega odgojila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu