Stijaković je visok 195 centimetara, ima najveću šaku u cijelom Potkozarju a po veličini stopama, nema mu ravnog u tri države.
– Golmanske rukavice broj 12 su mi tijesne ali, šta da radim, jer se veće ne proizvode. Kopačke manje od broja 50 i ne zagledam. Broj 51 me žuljaju, 52 su knap a 53 do 55 su taman, takve štimaju… Teško je ovu opremu, rukavice i kopačke nabaviti. Duplo su skuplje od standardnih brojeva. Poneko mi ih pošalje iz inostranstva, a do tada, snalazim se – ispričao je Stijaković za Srpskainfo, poslije utakmice protiv „Sloge Dipo“ iz Gornjih Podgradaca.
Miloš je drugi golman u „Torpedu“, rezerva afirmisanom i poznatom Daliboru Koziću.
– Treniram fudbal od devete godine, ukupno nešto kraće od tri decenije. Volim sport. Branio sam u nekoliko klubova, odigrao 25 sezona. Po mojoj računici, to je ukupno 500 utakmica. Bilo bi i više, da sam imao šta obuti a pravila ne dopuštaju da branim bos ili u cipelama – priča Stijaković, predusretljiv, ljubazan i uzoran sportista, vrijedan radnik koji rijetko, gotovo nikako ne izostaje sa posla niti sa utakmica.
Napiši, molim te, da mi u klubu plaćaju kopačke, oni ih kupuju, i hvala im na tome – zamolio nas je Stijaković, da prenesemo njegovu zahvalnost klupskoj upravi „Torpeda“, kluba koji se takmiči u Područnoj ligi Gradiška.
Miloševe kolege klubu hvale ga kao uzornog sposrtistu, u Tapetariji „Matić“ ističu kao pouzdanog, vrijednog radnika, psoebno na utovaru namještaja. Svi, u klubu i preeduzeću ali i cvijelom kraju za Miloša kažu da je dobričina, iznad svega.
– Kada Miloš uhvati u ruke, neki teret, tu nema popuštanja. A tek na utakmici. Fudbalska lopšta u njegovim rukama izgleda kao rukometna a pivska flaša, ne vidi se, samo ogrljak. Nije on pijanica, nego samo je pivo najbolje za poređenje. Miloš je osoba za svaku pohvalu, takvog diva među stativama nema na daleko – hvale ga njegovi saigrači i radne kolege, komšije u Cerovljanima….
Od koga je naslijedio visinu, snagu i fizičku dominaciju, zanima mnoge.
-Valjda od djeda Miloš, po kojem sam dobio ime, on je bio visok i snažan. Nije imao ovolike noge i ruke, po tome se razlikujemo. Moji roditelji su prosječni u svemu.
Anegdote
Postoji mnogo anegdota i nesvakidašnjih situacija, koje ovaj gorostas sa jedinicom na dresu, prepričava.
Najinteresantnije je, kaže, pozdravljanje, rukovanje, prije utakmice, ali i u svakodnevnom životu.
– Poslije svakog rukovanja, slijedi pitanje, otkuda ti tolika ruka. Nisam se nikada pozdravio, sa osobom veće šake. U noge mi rijeđe zagledaju, ali vodim računa u gužvi da ne stanem na tuđu nogu, to bi za svakoga bilo bolno a meni neprijatno – povjerio nam se Miloš Stojaković iz Cerovljana, golman koji se raduje skorašnjem početku prvenstva u Područnoj ligi Gradiška, gdje “Torpedo” ima najviše ambicije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu