Zato ne čudi što mnogi među njima, naravno nerado, uništavaju gomile prehrambenih namirnica i gotovih obroka. Jednostavno, sa zdravom logikom i poslovnom politikom kosi im se pravilo da za ono što poklanjaju još treba da daju harač. Svjesni su da to bukvalno značilo otkidanje od usta nesretnika koji nešto konkretno pojedu tek ako im se smiluju neki humani ljudi, organizacije, preduzeća, ali nemaju puno izbora.
A država k'o država, ni najmanje se ne trza na praksu bacanja stotina hiljada tona hrane, samo zato što se na to plaća PDV. Po principu “bolje išta nego ništa” računa na to da među silnim humanitarcima ima i onih koji su, za opšte dobro, spremni dvostruko da plate.
Međutim, većina nije spremna da po svaku cijenu preuzme na sebe ulogu čiji najveći teret u normalnim državama ima vlast, čiji je zadatak da se bori da građani žive što bolje.
A uz samo malo manje apetite onih na vrhu BiH bi, možda, prestala da bude svjetski poznata po tome što njen svaki šesti stanovnik na spavanje ide gladan. Vremenom bismo, sigurno, imali manje ljudi koji prose po ulicama, onih koji koru hljeba traže po kontejnerima, a valjda bi bili kraći i redovi nevoljnika pred javnim kuhinjama.
Dakle, samo da naša vlast malo zauzda svoju alavost i rastereti one koji su, lično i personalno, spremni da na sebe preuzmu svođenje bijede u neke manje degutantne okvire, svima bi bilo bolje. Jedni bi prestali da budu gladni, druge ne bi grizla savjest što bacaju hranu, treći bi, možda, stekli imidž da rade nešto korisno, a ne imidž šićardžija koji samo gledaju kako da napune svoje stomake, odnosno džepove…
Nažalost, ovdje se ne treba nadati nekom pomaku nabolje. Jasno je da ove treće ne interesuju gladni nego isključivo dinamika naplate javih prihoda, uz objašnjenje da se socijala ne rješava izmjenom poreske politike!? Zbog njihove gramzivosti prvima će i dalje krčati crijeva, dok će drugi nastaviti da uništavaju ogromne količine hrane jer im je, logično, bitnija njihova od državne kase.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu