Na predstavljanju književnog portreta Đure Trkulje u Galeriji “Sreten Stojanović” u Prijedoru u fokusu je bila njegova, nedavno objavljena, 18. knjiga, pod naslovom “Književno punoletstvo”.
A u toj knjizi, uz Trkuljine pjesme i zapise, posebno su istaknute reportaže EuroBlica i Srpskainfo o bogatoj istoriji Podgrmeča, te o školi u Lušci Palanki, u kojoj su prva slova učili mnogi književnici, ambasadori i doktori nauka.
– Zahvaljujući tim reportažama, javljali su mi se čitaoci iz nekoliko evropskih država, pa i naši ljudi koji žive u Francuskoj. Svi oni žele da posjete Podgrmeč i da saznaju više o našoj istoriji – rekao je Trkulja.
A istorija Podgrmeča je zaista burna, kao uostalom i životna priča čovjeka, koji već dvije decenije bilježi tu istoriju.
U Drugom svjetskom ratu Grmeč i Podgrmeč je bio partizanski kraj. Od ustanka, u julu 1941. godine ovdje je bila slobodna terotirija veličine današnje Belgije. Samo 13 dana, tokom Četvrte ofanzive, ovaj kraj je bio pod okupacijom.
Na Korčanici, gdje se danas nalazi zapušteni i devstirani partizanski spomenik, 1942. je podignuta partizanska bolnica i brojni prateći objekti, uključujući i parni mlin, električnu centralu i partizanski aerodrom.
Kako je zabilježio Đuro Trkulja, bio je to pravi mali partizanski gradić.
Poslije rata je Đurin zavičaj, malo ali napredno podgrmečko mjesto Lušci Palanka, doživjelo procvat.
Lušci Palanka, koja je još u 14. vijeku bila sjedište župe, sedmdesetih godina prošlog vijeka je imala 10.500 stanovnika, dvije fabrike, brojne prodavnice, zanatske radnje i kafane, te školu sa internatom, koja je imala nekoliko stotina đaka.
Danas je ovo mjesto je gotovo pusto i ima svega četdesetak mještana.
Istoriju škole u Lušci Palanki, koja je potrajala 120 godina, Đuro Trkulja je detaljno opisao u jednoj od svojih knjiga.
Kako je na predstavljanju njegovog stvaralaštva rekao recenzent Milenko Vučković, Trkulja je u svojim djelima dao vjernu sliku Grmeča, Podgrmeča, Sanskog Mosta, pa i Prijedora, u vremenu kada je taj kraj doživio i velika stradanja i veliki napredak.
– Zahvatio je ne samo istorijske činjenice, nego i sve teme bitne za život tog kraja. Njegovo djelo je opširno i raznoliko, a i on sam je zanimljiva ličnost – rekao je Vučković.
Đuro Trkulja se pisanjem počeo baviti tek kada je otišao u penziju. Tokom radnog vijeka je bio grafičar, pa nastavnik istorije i srpskohrvatskog jezika, koji je izveo mnoge generacije đaka.
Bio je i partijski funkcioner u doba Jugoslavije, pa je tako 1972. dočekao Jospia Broza Tita, koji je došao u posjetu Sanskom Mostu, gdje je Đuro tada bio sekretar Saveza komunista.
Kao funkcioner je na posao išao autobusom, nije htio da uzme ni službeni stan u Sanskom Mostu, ni službeni automobil.
Kasnije je bio i direktor fabrike, a potom posljednji kustos Spomen kompleksa Korčanica na Grmeču. Taj je posao radio deset godina, do izbijanja rata 1992. godine. U tom period je pola miliona turista posjetilo Korčanicu.
– Bilo je to deset najsretnijih godina mog života. Nikad nisam izostao s posla. Na Korčanicu sam najčešće išao svojim “fićom”, a kad su bili veliki snjegovi na Grmeču, pa se automobilom nije moglo proći, znao sam kilometrima pešačiti kroz šumu, da bih stigao na posao i vratio se s posla – ispričao je ranije Đuro Trkulja za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu