Svako od njih ima monopol u poslovanju. I svako od njih nalazi se u vrhu poslodavaca po broju zaposlenih.
Od njih šest, četiri se „bave strujom“, proizvodnjom i distribucijom električne energije. I napravili su manjak od 50,5 miliona konvertibilnih maraka.
Istovremeno se jedna privatna kompanija iz Stanara, koja proizvodi i prodaje struju, našla na petom mjestu po ostvarenoj dobiti u Republici Srpskoj. Što je i logično, jer trgovina strujom svugdje u svijetu znači čisti profit, osim kod nas, gdje su ta preduzeća opterećena stranačkim i socijalnim zapošljavanjem, političkim trgovanjem.
A kada ih pitate zašto su napravili gubitak od deset miliona maraka, vlastitu odgovornost neće dovesti u pitanje.
Tako su u „Elektroprenosu BiH“, čiji su vlasnici Republika Srpska i Federacija BiH, prošle godine prikazali gubitak od 10,1 milion KM i tvrde da to nema veze s njima, već isključivo s regulatorom.
– Ne daju nam da povećamo tarifu zbog čega nemamo dovoljno prihoda – njihovo je objašnjenje.
Ostali iz oblasti elektroenergetskog javnog sektora u RS višemilionske gubitke pripisuju višoj sili i uzimanjem kredita za otpremnine. Niko da spomene odgovornost, a ni da je zatraži.
Dok su dominantni među najvećim gubitašima, na listi najvećih po zaradi nalaze se samo dva javna preduzeća, i to „Putevi RS“ i „Autoputevi RS“. Vjerovatno su tu jer imaju zagarantovane izvore prihoda od putarina i akciza, a svi znamo kakvim putevima se vozimo.
Ovako je otprilike iz godine u godinu, kao što se iz godine u godinu najavljuju spektakularne reforme javnih preduzeća, dok se istovremeno fotelje tih istih preduzeća dijele stranački kao plijen. I to je nekako prihvatljivo, ali je neshvatljivo što se dijele gotovo bez ikakvih kriterijuma.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.