Riječ je o skupljačima gljiva. U šumama Moravičkog okruga vrganja, lisičarki ali i ostalih jestivih gljiva ima u izobilju. Među onim jestivim najcjenjenije su vrganji i lisičarke. Za kilogram svježeg vrganja može se dobiti i 500 dinara. U zavisnosti od kvaliteta, kilogram sušenog vrganja ide i do 5.000. Sakupljači gljiva, ne pamte ovako dobru godinu!
Sakupljanje gljiva ovih dana je aktuelno u grabovim i cerovim šumama rudničkog, gružanskog iz ivanjičkog kraja. Mnogi berači gljive ne prodaju već ih zamrzavaju, suše ili pasterizuju za domaće potrebe. Takav primjer je nedavno na društvenim mrežama podijelila Gornjomilanovčanka Svetlana Adžić (42) koja je u jednom danu ubrala 30 kilograma prvoklasnog vrganja, piše Kurir.
– Pečuraka ove godine, zbog čestih kiša, ima u izobilju. Iako sa porodicom živim u Gornjem Milanovcu, svaki vikend provodimo na selu u prirodi. Eto, meni se posrećilo, pa sam tog vikenda ubrala više od 30 kilograma vrganja i jednoj šetnji šumom u predjelu Zagrađa. Morala sam da pozovem ispomoć da bih ubrane gljive odnijela kući – priča Svetlana Adžić dodajući da je vrganje pronašla u grabovoj i cerovoj šumi.
– Prepješačila sam više kilometara, ali em se isplatilo, em je zdravo biti u prirodi. Vrganje smo ostavili za naše potrebe, a one koji nisu prvoklasni, jer su prerasli, svekrva Radmila je isjekla za sušenje. Na kraju sezone ona ih prodaje otkupnoj stanici, naravno, zaradu dijeli sa unucima. Ove godine sam prvi put u šumi pronašla i gljivu “šumsko pile” – priča Svetlana ističući da sakuplja samo one vrste koje dobro poznaje.
Nekoliko desetina kilometara dalje od rudničkog kraja, u Šumadiji, na obroncima Bukovika i Boračkog krša gljivari svakodnevno posjećuju šume i poznate lokacije na kojima se nalaze jestive gljive.
– Juče sam ubrao oko 20 kilograma, što i nije neka količina. Nije tajna da iskusni berači za dan mogu da sakupe po više desetina pa čak i više od 100 kilograma vrganja, u zavisnosti koliko su spremni da prepešače. Osim vrganja, ove godine u izobilju ima lisičarke i petrovače. Prošlog ljeta se ne sjećam da sam našao bilo kakvu pečurku u šumi, takva je suša bila – priča Milenko Radojičić (58) iz sela Bečanj koji vrganje pronalazi po obroncima planina Bukovik, Jaševac.
– Ranijih godina pečuraka je u izobilju bilo u šumama Boračke kotline, tačnije oko Boračkog krša. Međutim, za kratko vrijeme su sve te šume posječene, pa osim što u njima više nema pečuraka, nestale su i divlje životinje koje su ih nastanjivale – kaže Radojičić, koji je ujedno i lovac i odlično poznaje teren koji pretražuje.
On kaže da otkupljivači za kilogram prvoklasnog vrganja nude oko 400 dinara, dok su druga i treća klasa jeftiniji oko 250. Najisplativije je, kaže on sušiti vrganj i čekati povoljnu cenu.
– Sušeni vrganj obično prodajem krajem leta ili početkom jeseni, kada se završi sezona berbe. Otkupljivači trenutno za kilogram prve klase suvog vrganja daju do 5.000 dinara, dok je druga klasa oko 2.500. Praktikujem da prodam celu količinu odjednom, u jesen. Bude to pristojna zarada, a vreme provedeno u prirodi nema cenu – kaže ovaj čovjek.
Sveži vrganji se sporadično mogu naći i na čačanskoj Zelenoj pijaci i trgovci ih cijene 500 dinara za kilogram.
Na društvenim mrežama berači širom Srbije svakodnevno objavljuju fotografije ubranih gljiva. Ako je suditi po objavama, jestivih gljiva ima u gotovo svim dijelovima Srbije i regiona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu