Kultura

Đurđa Vukašinović o radu na predstavama za najmlađe: Djeca su kritičari otvorenog srca

Glumica Đurđa Vukašinović Babić poznata je po mnogobrojnim ulogama, ali one koje se najviše pamte su uloge posvećene najmlađoj publici.

Đurđa Vukašinović o radu na predstavama za najmlađe: Djeca su kritičari otvorenog srca
FOTO: DJEČIJE POZORIŠTE RS

Ona se do sada našla na sceni u ulozi nekih od djeci najdražih likova, a sa nama je podijelila kako je to igrati i raditi za mališane.

– Igrati za djecu prije svega vrlo je odgovorno, a onda i vrlo naporno. Bez velike ljubavi bilo bi nemoguće istrajati u tom poslu. Iako mali, djeca su kritičari otvorenog srca, bez dlake na jeziku – rekla je glumica.

Đurđa se nedavno pojavila u ulozi djevojčice u predstavi Dječijeg pozorišta, “Djevojčica i drvo”. U pitanju je poučna predstava koju su najmlađi ljubitelji pozorišta odmah zavoljeli.

– U nekom zanatskom ili tehničkom smislu nema razlike u radu na predstavi koja je namijenjena djeci ili koja je namijenjena odrasloj publici. Djeca jesu maštovita, ali su takođe i veliki logičari i ništa im ne promiče, za razliku od nas odraslih koji smo, kao publika, često uštogljeni i dolazimo sa hiljadu predrasuda. Međutim, izvođenje predstave pred djecom iziskuje mnogo više energije i vas, kao glumca, drže konstantno pod temperaturom – objasnila je.

Još jedna velika uloga ove glumice je uloga Ježurke u “Ježevoj kući”, za koju kaže da je ostvarenje njenih dječijih snova.

– Ćopić je naravno jedan od mojih omiljenih pisaca, a tako je i sa ulogom Ježurka Ježića. Njegov životni moto: “Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom” jeste i moj životni moto jer, kako Ježurka kaže, ko god živi od skitnje i pljačke on svrši naopačke. Lik Ježurka Ježića sa mnom ima mnogo sličnosti, tako da sam se lako identifikovala s njim – rekla je glumica.

Kako kaže, nema najdražu ulogu jer joj je svaka draga u trenutku u kojem je igra. A igranje u predstavama za djecu čini je da se osjeća vječno mladom.

– Tajna sreće sadržana je u hrabrosti da se kroz život ide srcem! To je privilegija koja mi je omogućila da bez straha u drugima vidim lijepo, da budem dobronamjerna, da pohvalim drugog i da pomognem – rekla je ona.

Ono što je posebno raduje je kada primijeti u toku izvođenja predstave da je djeca u publici poznaju, što znači da nisu u sali prvi put.

– Prije nego što počnu konkretne pripreme bilo koje nove uloge, glumac mora prvo da pripremi sebe. Kod umjetnika te pripreme kreću od trenutka njegovog dolaska na ovaj svijet. U tih pet minuta, dvadeset ili sat vremena na sceni, glumac publici iznosi i daje na tacni sve najbolje što ima od sebe. Potpuno ogoljen i bez rezerve daje i sve bolne i sve radosne uspomene i iskustva – naglasila je.

Prema njenim riječima, tajni sastojak za uspjeh je bezuslovna ljubav prema samoj sebi, prema životu, poslu i drugim ljudima. To je moguće postići samo tako što pobijedite ljenost. Na tom putu bitna je i podrška roditelja, koji djecu upoznaju sa ljubavlju prema pozorištu.

– Djeca su ona koja su obično zainteresovana za pozorište, ali roditelji možda i nisu – dodaje.

Velika odgovornost prema djeci

Umjetnost generalno jeste terapija i onima koji je praktikuju i onima koji je konzumiraju. Pozorište je mjesto gdje se čovjek vraća svojoj suštini, svom biću, svojoj duši. Čovjek od samog rođenja, poput akrobate, balansira između dobra i zla, a pozorište je ono koje može da ga drži u ravnoteži. Zato je na nama velika odovornost, posebno na nama koji se bavimo pozorištem za djecu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu