Tridesetog jula obilježen je Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima. Tim povodom, Udruženje građana za borbu protiv trgovine ljudima i svih oblika rodno zasnovanog nasilja “Atina” u saradnji sa Centrom za prava djeteta objavili su video “Između jave i sna” kako bi podigli svijest među djecom i mladima o opasnostima ali i podršci.
Jelena Hrnjak iz “Atine” za Blic priča da najveći broj žrtava trgovine čine upravo djevojčice i žene, ali i da one ponekad ne mogu da se prepoznaju kao takve.
– Problem zašto se one ne prepoznaju kao takve nije u pravnom stanju stvari, već je to problem patrijarhalnih usmjerenja. Žene se manje identifikuju kao žrtve radne eksploatacije jer ženski rad nije ni priznat te je sistemu teško da prepozna ženu žrtvu jer se podrazumjeva da je ona tu da čisti, kuva, pere i da je njeno istorijsko mjesto pored sudopere. Takođe, djevojke i žene koje završavaju u lancu trgovine ljudima, primoravaju najčešće da se bave prostitucijom, teškim radom, krivičnim djelima, a neke od njih su i silom udavane još kao djevojčice – objašnjava ona i dodaje da su četrnaestogodišnje djevojčice u najvećem riziku.
Zločinci se ne kaju
Sagovornica navodi da su trgovci ljudima od ranije poznati organima gonjenja, kao i to da veći dio njih ponovi krivično djelo.
– Trgovci ljudima su u nekim slučajevima bili roditelji. Među njima su uglavnom ljudi sa margine ovog društva. Oni svoju žrtvu mame brojnim obmanama, prijetnjama, često i batinama, ali i uslovljavanjem. Trgovce je najlakše prepoznati po tome što nemaju kočnicu, zloupotrebljavaju moć i težak položaj drugog. Nikada nisam upoznala trgovca koji je razumio šta je uradio, koji se pokajao za nanijetu štetu drugom ljudskom biću, nikada nisam upoznala trgovca koji je bio svjestan problema koji je nanio ne samo žrtvi već i cijelom društvu – objašnjava Hrnjak.
Ko su žrtve
Iz Udruženja “Atina” objašnjavaju da su djeca koja su žrtve trgovine, mahom iz disfunkcionalnih porodica i da žive u okorjelom siromaštvu.
– Žrtva trgovine ne može da bude svako, iako jesu svi u riziku, žrtva se postaje usljed ražličitih životnih okolnosti u koje je osoba bukvalno utjerana. One ne biraju gdje će se roditi i u kakvoj porodici. Upravo te predispozicije – loši porodični odnosi, nedostatak brige i ljubavi, neuviđanje zašto je važno dostojanstvo, tretiranje drugo osobe kao manje vrijedne… To su razlozi kako nastaje i šta dovodi do nasilja – objašnjava Hrnjak.
Sagovornica dodaje da žrtve otkad znaju za sebe znaju samo za beznađe i nedostaje im podrška za obrazovanje, razvijanje socijalnih kontakata.
– Tu su i različite druge društvene okolnosti, korupcija, nepotizam, okretanje glave od problema, veliki jaz između bogatih i siromašnih, nepoštovanje radnih prava koji određene ljude stavlja u potlačen položaj u odnosu na druge – dodaje ona.
Opasnost na društvenim mrežama
Prema posljednjem istraživanju, od 57 žrtava prijavljenih u proteklih godinu dana, 24 je djece. Seksualno ekspoatisano je ukupno sedmoro djece, dok je njih šestoro doživjelo prinudu na brak. Troje njih su bile žrtve radne eksploatacije, dok je njih dvoje žrtva prisilnog prosjačenja. Na ove zabrinjavajuće podatke posebno utiče digitalno okruženje, jer djeca se na internetu suočavaju sa mnogim rizicima. Događa se da doživaljvaju nasilje, ali se susreću i sa samopovređivanjem, prinudom na pornografiju, materijalima koji sadrže seksualno zlostavljanje djece, diskriminaciju i rasizam, govor mržnje, posredovanje u svrhu seksualne eskploatacije, maltretiranje ili uznemiravanje, nezakonitu obradu ličnih podataka…
Psihosomatske bolesti
– Djeca koja su bila žrtve trafikinga često razvijaju veliki broj psihosomatskih simptoma. Njihovo tijelo počinje da pati i ti simptomi postaju i realni zdravstveni problemi, te je nakon izlaska iz te situacije njihov oporavak spor i mukotrpan – navodi Hrnjak.
Ona objašnjava da je jedino edukacijom i ulaganjem u djecu moguće zaštiti ih od predatora.
– Svaka izgrađena škola je jedan zatvor manje, to je činjenica koja stalno treba da nam bude u glavi. Potrebno je usmjeravati djecu u pravcu sporta, muzike… Potrebno je i da ljudi dijele svoje probleme sa drugima, kako bi znali kako da vam pomognu i zaštite – naglašava ona.
Kovid i trgovina ljudima
Kako pokazuju istraživanja, trgovci najčešće radi seksualne eksploatacije odvode žrtve iz Srbije u Evropu, naročito u Austriju, Njemačku, Italiju i Tursku. Radi radne eksploatacije, naročito muškarce u građevinskoj industriji, u Austriju, Belgiju, Hrvatsku, Francusku, Njemačku, Italiju, Luksemburg, Crnu Goru, Rusiju, Švajcarsku ali i u Ujedinjene Arapske Emirate.
Identifikovane žrtve u Srbiji stranog porijekla su iz Albanije, Hrvatske, Danske, Njemačke, sa Malija, iz Nigerije, Sjeverne Makedonije i Pakistana.
Tokom borbe protiv kovida veliki broj mladih i djece dosta vremena je provodio kod kuće u virtualnom svijetu, a tržište trgovinom ljudi se prenijelo na društvene mreže. Kroz čet forme, preko sajtova za upoznavanje, ali i primamljivih oglasa, preko stotine hiljada nasilnika u istom trenutku imalo je mogućnost da vrbuje svoju žrtvu.
– Identifikacija nije porasla tokom Kovida, sto ne znači da žrtava nije bilo. Broj oštećenih sistem nije bio spreman da prepozna, jer je odgovor u Kovidu bio predominantno zdravstveni, što se odrazilo i na ovu oblast. Identifikacija žrtava jednostavno nije bila prioritet – navodi Hrnjak.
U Srbiji su za krivično djelo trgovina ljudima kazne od tri do 12 godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu