Prošle su, dakle, tri i po godine, a centri nisu otvoreni. U Banjaluci ni temelj nije udaren.
U Trebinju je izgradnja završena u septembru prošle godine, ali centar još nije useljen. Čekalo se da donatori priskoče, da se nabavi nova oprema, ali će se na kraju ipak većina starih stvari iz starog objekta preseliti u nove prostorije.
A ima, u Trebinju, i natezanja oko toga kome će se dati na upravljanje nove prostorije, ko će biti glavni, ko će šta fakturisati.
U cijelom tom zamešateljstvu djeca su gurnuta u stranu. Dok su nove prostorije zvrjale prazne, u vrelom Trebinju djeca su se zlopatila u starim sobama bez klime, u kvartu u kojem građevinari čekićaju po cijeli dan. I na kraju su poslata kući, da se na miru obavi famozno preseljenje.
U međuvremenu su, navodno, kroz Udruženje „Sunce nam je zajedničko“, kao kroz protočni bojler, prošle mnoge donacije i novci iz projekata, a i iz gradskog budžeta Trebinja se „pogurala“ izgradnja i opremanje dnevnog centra.
Oko „poslovanja“ ovog udruženja i njegovog dugogodišnjeg direktora Mijata Šarovića ispredaju se živopisne priče.
Hoće to kad nema transparentnosti. Kad se od javnosti skivaju tokovi novca, faze izgradnje, projekti, ugovori, a svaka kritika i svako pitanje se dočekuju na nož.
A radi se javnim novcem, u javnom interesu i u najboljem interesu djece. Bar bi trebalo da je tako.
Da su, kad god zaškripi, predstavnici udruženja sazvali pres konferenciju i jasno i pošteno objasnili gdje je zapelo, da su za svaki primljeni evro ili marku položili račun javnosti, recimo, objavom na svojoj veb stranici ili na društvenim mrežama, sumnje bi bile u startu otklonjene.
Tužna i jadna priča, koja ne miriše na dobro. Pogotovo što su glavni i odgovorni za izgradnju dnevnih centara i u Banjaluci i u Trebinju kadrovi stranaka na vasti.
Mijat Šarović je potpredsjednik Ujedinjene Srpske; Zorica Kuzmanović Vasilić, direktorka Centra “Zaštiti me” u Banjaluci, članica je Glavnog odbora SNSD i već godinama kandiatkinja Dodikove stranke na izborima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu