Društvo

DIVLJE DEPONIJE Leševe životinja BACAJU GDJE STIGNU, ne sluteći da nam se priroda može NEMILOSRDNO OSVETITI

Na divljim deponijama, kojih u BiH ima više od 1.000, godišnje završi najmanje 100.000 tona otpada i nusproizvoda životinjskog porijekla.

DIVLJE DEPONIJE Leševe životinja BACAJU GDJE STIGNU, ne sluteći da nam se priroda može NEMILOSRDNO OSVETITI
FOTO: GORAN BOBIĆ/RAS SRBIJA

Odlaganje otpada na ovaj način predstavlja veliki rizik po zdravlje ljudi i životinja, te životnu sredinu, jer se nisu uništili uzročnici zaraznih bolesti koji kruže u prirodi.

U EPRD konzorcijumu, koji sprovodi projekat neškodljivog zbrinjavanja životinjskog otpada u BiH, kažu za Srpskainfo da se, na osnovu statistika, a bez podataka iz prometa na malo, pretpostavlja da je riječ o količini od oko 100.000 tona.

Trenutno se nusproizvodi ne koriste za dalju preradu, nego se odlažu na komunalne deponije, u jame-grobnice, na stočna groblja ili se zakopavaju, što je propisima dozvoljeno samo u izuzetnim slučajevima. U BiH ne postoje objekti za preradu ili spaljivanje, osim nekoliko objekata zatvorenog tipa. Neškodljivo zbrinjavanje podrazumijeva generisanje nusproizvoda, zatim odvojeno skladištenje, transport u odgovarajućim nepropusnim vozilima i preradu ili tretman na određenim temperaturama. Tako materijal postaje neškodljiv, a ujedno i sirovina za dobijanje drugih proizvoda ili obnovljivih izvora energije – kažu u ovom konzorcijumu.

Foto MIlan Pilipović/RAS Srbija
Foto MIlan Pilipović/RAS Srbija

Međutim, trenutno su česti prizori plutanja uginulih  konja i krava rijekama, dok u mnogim prigradskim naseljima njihova trupla završavaju u neposrednoj blizini kuća. Problem je što životinje uginule od zaraznih bolesti godinama mogu da budu izvor infekcija, samim tim i prijetnja po zdravlje ljudi.

Stočari priznaju da su među njima, kao i među klaoničarima, rijetki oni koji životinjski otpad odlažu na bezbjedan način.

– Mnogi ovaj otpad bacaju u potoke, rijeke, obližnje šumarke, pa čak i tamo gdje ljudi stanuju. Nažalost, kod nas nema spalionica niti nekih posebnih lokacija gdje bi ostaci životinjskih tijela ili cijela trupla bili zbrinuti. Trenutno je najlakše životinju odvući u šumu i ostaviti nezakopanu. Međutim, svima je jasno da životinje uginule od nekih zaraznih bolesti mogu da prenesu zarazu, najčešće putem ptica. Sve je dobro dok se na ovaj način ne desi neka masovnija zaraza – kažu stočari.

Teško utvrditi počinioca

I u Inspektoratu RS ukazuju na problem bacanja leševa ili nusproizvoda od strane nesavjesnih pojedinaca.

– Tu je teško utvrditi počinioca, kao i uzrok uginuća, što je posebno važno zbog potencijalne opasnosti od širenja zaraze – upozorava viši saradnik za odnose s javnošću Dušanka Makivić.

Foto Srna
Foto Srna
Dušanka Makivić

Dodaje da, u okviru pomenutog projekta, nadležna veterinarska inspekcija na terenu već preduzima određene aktivnosti da  privredni subjekti po kategorijama razdvajaju nusproizvode životinjskog porijekla i životinjski otpad.

– Inspekcija  u objektima za klanje i preradu proizvoda životinjskog porijekla kontroliše sakupljanje, prevoz i uništavanje nusproizvoda – ističe Makivićeva.

Problem za selo i grad

U Ministarstvu poljoprivrede RS naglašavaju da rizik koji nastaje zbog neodgovarajućeg načina upravljanja životinjskim otpadom prestaje da bude problem samo ruralnih sredina.

– Dominantno postaje i urbani problem, naročito na periferijama gradova. Riječ je o velikom zdravstveno-sanitarnom problemu svake države pa i RS – kaže portparol ovog ministarstva Aleksandar Macanović.

Dodaje da je Vlada RS u januaru ove godine usvojila Informaciju o zbrinjavanju nusproizvoda životinjskog porijekla, u kojoj su izneseni svi problemi, ali i rješenja.

– Predložena je izgradnja infrastruktih objekata u funkciji efikasnog upravljanja otpadom za područje RS. Predložena je i izgradnja glavnog pogona za preradu u regionu, gdje se nalazi najveći broj generatora nusproizvoda životinjskog porijekla. Činjenica je da je riječ o obimnom i kompleksnom zahvatu, ali smatramo da, uz punu podršku i učešće svih relevantnih institucija, evidentne probleme možemo riješiti na adekvatan i svrsishodan način – isitče Macanović.

Otpad se zakopava

Trenutno se problem zbrinjavanja animalnog otpada iz proizvodnih pogona, mesnica, klaonica i sličnih objekata rešavaju sklapanjem ugovora sa lokalnim deponijama. Na njima se vrši uništavanje nusproizvoda, na način da se kopaju posebne jame u koje se odlaže taj otpad.

– Ovaj otpad nije dozvoljeno bacati u rijeke, kanale ili druge vodene tokove, kao i ostavljati na putevima, otvorenom prostoru, šumama ili drugim mjestima – kažu u Inspektoratu RS.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu