Vrlo emotivna i nadahnuta svirka, po režima samog Vasiljevića bila je za njega “prelijepo i nevjerovatno iskustvo”, tokom kojeg se muzičar sam na klaviru (uz virtouzno gostovanje banjalučkog gitariste Vladimira Tubića na dvije pjesme) prošetao kroz sopstveni autorski materijal i nekoliko džez standarda. Dobivši burne aplauze banjalučke publike, koja je znala nagraditi talenat i trud muzičara na bini, iako im je ovo bilo prvo međusobno druženje.
Vasiljević se u razgovoru za “Srpskainfo” dotakao samog koncerta, školovanja i karijere u Americi, povratka u Evropu i muzičkih planova.
-Znate kako kaže naš narod “Najteže je biti prorok u svom selu”, ali su Banjalučani u prepunoj sali Banskog Dvora demantovali ovu izreku, pruživši mi prelijepo i nezaboravno koncertno iskustvo koje ću zasigurno pamtiti cijeloga života. Svirao sam u mnogim velikim salama i klubovima Amerike, ali sinoćni povratak pred svoju matičnu publiku nakon 11 godina je za mene bio nešto sasvim posebno i veličanstveno, kako po organizaciji ljudi iz Banskog Dvora, koja je bila na vrhunskom svjetskom nivou, tako i po prijemu fantastične banjalučke publike koja me je dočekala široka srca i sa velikom pažnjom i interesovanjem ispratila moj nastup-rekao je Vasiljević dodajući da se posebno zahvaljuje saradnicima i prijateljima koji su organizovali nastup.
-Hvala Arsenu Čarkiću, Mladenu Matoviću i Banskom Dvoru na vrhunskoj organizaciji cijele ove magije koja se sinoć dogodila, hvala Vladimiru Tubiću na ubitačnom sviranju i što je bio gost kakav se samo poželjeti može, hvala Zdravku Mišiću i njegovoj ekipi za video i fotografiju koncerta te za njihovu fenomenalnu kreativnost i entuzijazam-rekao je pijanista nakon koncerta.
Vasiljević kaže da je kombinovao repertor specijalno za ovaj koncert, pošto je mu je ovo prva svirka u Banjaluci.
-Svirao sam moju autorsku muziku, ali i nekoliko džez standarda, uz gostovanje mog prijatelja Vladimira Tubića, sa kojim me je spojila ljubav prema muzici, i to preko društvenih mreža, gde smo zapazili sviranje jedan drugog, počeli razmjenjivati iskustva, na kraju se upoznali lično, a kada smo počeli planirati koncert, jedan talentovani muzičar poput Vladimira, a koji je ujedno Banjalučanin, prosto se sam nametnuo kao gost -kaže Vasiljević.
Talentovani pijanista školovao se u Americi prolazeći put od Bostona, Njujorka i Čikaga do Nju Orleansa gdje trenutno radi i živi.
-Istina, zvuči to kao neko planirano putovanje od sjevera na jug, ali je više to splet okolnosti, iako je i moja potraga za muzikom dala određen doprinos toj maršuti, bez neke garancije da me put neće odvesti dalje. Idući putem student- magistrant-doktor-redovni profesor stigao sam do Nju Orleansa, gdje predajem na jednom fakultetu za crne studente, a usput sviram, najčešće na relaciji Nju Orleans-Njujork, ali i na brojnim mjestima širom SAD, a nadam se uskoro i širom Evrope-kaže Vasiljević dodajući da je dolazak jednog Beograđanina u kolijevku džeza donio zanimljiva iskustva za obe strane.
-Pa, bilo je to jako čudno, pogotovo za moje studente i kolege muzičare da jedan bijeli dečko iz Evrope i Srbije dođe da svira muziku, koju oni vide kao svoju i prilično su zaštitnički nastrojeni prema njoj. Morao sam da sve radim dvostruko bolje da bi se dokazao u početku, jer zanimljivo je da su džez muzičari u Orleansu poprilično puritanci po pitanju, šta je džez a šta nije, za razliku od recimo Njujorka, gdje su ljudi daleko otvoreniji prema mješanju stilova i eksperimentima. Amerika je, što ljudi često zaboravljaju, osim što je država i veliki kontinent sa velikim razlikama u svemu pa i u džez sceni. Meni lično, kao nekom sa strane, zanimljivo je i vrlo izazovno da se nosim sa predrasudama kada je muzika u pitanju i da se bavim sa različitim stilovima u nekom slobodnijem izdanju od klasičnih žanrovskih podjela-kaže Vasiljević.
Iako dolazi iz akademskog džez miljea Vasiljević kaže da voli kombinovati ulični pristup džezu sa akademskim, jer prosto ne voli jednostran pristup muzici.
-Na džez sceni često imate ljude koji se bave akademskim pristupom džezom, ili ljude koji sviraju sa uličnim pristupom po osjećaju. Meni je od starta bilo bilo zanimljivo kombinovati ta dva pristupa, pošto sam tokom školovanja, konstatno svirao po klubovima i kupio ulični pristup džezu. Namjerno uzimam najbolje iz oba svijeta, jer je po meni to ispravan put do kvaliteta. Jednostavno, vrhunska muzika ne trpi ograničenja-jasan je Vasiljević i dodaje da se njegovi muzički planovi usmjereni u tom smjeru.
-Ovih dana sam potpisao novi, četvorogodišnji ugovor sa ” Ropeadope Records” iz Filadelfije, za koju sam objavio već tri albuma. Vrlo profesionalna i aktivna izdavačka kuća posebno po pitanju promocije svojih muzičara, trenutno sniman za njih svoj novi solo pijano album, koji će se zvati “Mi” i predstavljaće kolekciju muzičkih portreta ljudi sa kojima sam svirao i radio proteklih godina a koji su mi jako dragi i privatno i profesionalno-kaže talentovani muzičar.
Doktor džez klavira
Vasiljevića prati titula “prvog i jedinog srpskog doktora džez klavira”, ali on kaže da se nada da će što ranije ostati samo “prvi” od mnogih.
-Istina, ta ća nezvanična titula izgleda ostati uz mene cijelu karijeru, ali ono što me raduje da će po svemu sudeći svesti na kovanicu “prvi”. Pošto se broj talentovanih srpskih muzičara na američkim džez akademijama uvećao desetak puta u odnosu na vrijeme kada sam ja otišao. Zbog čega sam uvjeren da ću uskoro biti samo jedan od brojnih srpskih doktora džez klavira-kaže Vasiljević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu