Tim potezom kandidat NPS za narodnog poslanika, Diko Cvijetinović, ostavio je jak utisak, ali nas je posebno interesovalo da približi poruke koje su upućene na taj način.
Citiraću svaku vašu poruku, prva od njih je: “Dragi sugrađani, u vremenu u kojem živimo mnogo je bitno da sačuvamo zdrav razum i budemo ponosni na ono što jesmo i da se ne stidimo onog što nismo“?
Vrijeme u kojem živimo je stresno i turbulentno. U posljednje vrijeme svjedoci smo raznih dešavanja širom svijeta počev od velike recesije koja je početkom ovog vijeka zadesila cijeli svijet, zatim kovida i završno sa ratovima koji su i do dan danas aktuelni.Vjerovatno posle svih ovih dešavanja bićemo svjedoci pravljenja novog svjetskog poretka, a mi moramo biti pametni i mudri i da našem narodu približimo ono što je najbolje za nas. Treba da budemo ponosni na ono što jesmo jer uvijek smo bili na strani pravde, a naš narod se po mnogo čemu istakao. Uvijek smo vodili odbrambene otadžbinske ratove, nikada osvajačke. Posljednji rat koji se vodio u BiH je vođen da bi ostali na svojim viševjekovnim ognjištima. Mi smo vrlo plemenit narod koji veoma brzo oprašta ali isto tako i pamti ko se kako ponio u datom momentu. Mi znamo ko smo i šta smo i zato trebamo sve raditi da istina koja je spora, ali dostižna dopre do ušiju javnosti.
Sljedeća poruka glasi „pričajmo narodnim jezikom“. Šta to znači?
U posljednje vrijeme narod se mnogo udaljio od svog izvornog jezika. Veliki uticaj imaju društvene mreže kao i trend da se u našem rječniku koriste strane riječi, što je sad po nekima moderno. Udaljavanje od svog jezika nije dobro. Moramo sve učiniti da našim sugrađanima približimo bitnost narodnih riječi koji se vijekovima prenose sa koljena na koljeno.
Kada kažete „pišimo narodnim pismom“, na šta ste konkretno mislite?
Svi znamo da se naše pismo u posljednjih nekoliko decenija stavljalo u drugi plan. Mi smo ti koji treba da sve uradimo da tu naviku promjenimo. Potrebno je svakodnevnim aktivnostima raditi na tome. Televizije, novine, reklame, bilborde, tastature na telefonima i mnogo toga drugog treba prilagoditi i pisati ćirilicom. To je naše pismo od kojeg se ne smijemo udaljiti. Naši preci nam nikada to ne bi oprostili.
Šta želite da poručite porukom „čuvajmo narodnu kulturu i baštinu“?
Narod bez svoje kulture i baštine nije narod. Lijepo je znati i tuđe kulture i baštine, ali takođe treba voditi računa da se svoja kultura i baština prenosi sa generacije na generaciju. U našoj Republici Srpskoj imamo izuzetnih građevina, spomenika, umjetničkih djela. Nije dobro ako novim generacijama ne ostavimo ono po čemu je naš narod prepoznatljiv.
Kako mislite da „njegujemo narodnu tradiciju i običaje“?
Često nam u posljednje vrijeme ističu da ako želimo da se približimo EU treba da se odreknemo nekih narodnih običaja i tradicija. Stav Narodne partije Srpske je da nemamo ništa protiv EU, ali samo ako žele da nas prihvate onakve kakvi jesmo. Mi smo navikli da pečemo pečenicu, da pečemo rakiju i mnogo toga drugog i želimo i dalje to da radimo. Ako je uslov da se treba odreći takvih običaja, onda smo se dijelom odrekli i sami sebe i to za nas nije prihvatljivo.
Kažete “hranimo se narodnim proizvodima“?
Treba da pod hitno u što većoj mjeri zaštitimo domaću proizvodnju. Nema ništa ljepše od domaćih, tradicionalnih narodnih jela koje su spremale naše bake, majke, tetke, strine ujne i druge. U Republici Srpskoj imamo kompanije koje se bave prehrambenom proizvodnjom i treba naći načina da se takvim firmama pomogne u svakom pogledu od raznih podsticaja do spremnosti da se trgovine, marketi i trgovinski lanci na razne načine motivišu da domaće proizvode dodatno pozicioniraju na svojim policama. Treba razmisliti i o posebnoj nižoj stopi poreza za domaće proizvode kao i ograničenju marže u marketima na iste. Onda bi sigurno domaći proizvodi bili značajno povoljniji na policama u odnosu na konkurenciju, a to bi motivisalo razne kompanije da dođu u Republiku Srpsku i pokrenu ovde proizvodnju.
I na kraju ste poručili “igrajmo narodna kola“?
Mi svoje muzike ne treba da se stidimo. Treba podržati i ulagati u mnoga kulturnoumjetnička društva da se što više razvijaju. Samo tako nećemo zaboraviti kako se igraju tradicionalna srpska kola, koja su htjeli mi to priznati ili ne dio naše kulture. Sada kada odeš u posjetu nekoj stranoj zemlji i ako želiš da je bolje upoznaš, prirede ti neke događaj koji ima veze sa tradicionalnom nošnjom i muzikom tog naroda. Lijepo je znati razne žanrove muzike, pop, rok, mnoge druge, ali svoja treba da se njeguje i poštuje.Takođe, potrebno je mnogo više kulturnoumjetničkih emisija na svim radio i televizijskim programima. I na tom segmentu treba mnogo toga uraditi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu