Uprkos teškom životnom standardu, stanogradnja u Banjaluci cvjeta, i po cijenama prednjači u odnosu na sve gradove u Srpskoj. Cijene kvadrata se kreću od 1.900 u udaljenijim naseljima do čak 3.500 maraka po kvadratu u centru grada.
Rijetkim srećenicima koji imaju stalan posao i uslove da uopšte krenu u avanturu zvanu kupovina stana, odmah na početku šamar udare silni troškovi na koje mnogi od njih nisu ni računali.
Mada psihički pripremljeni da će ratu za stan vraćati i po 20 godina, ono što mnoge kupce u momentu otrijezni je brzina kojom im se topi novac iz novčanika, iako kredit još nisu ni podigli.
Znala sam da ćemo imati troškove obrade kredita, ali nisam stvarno računala da su u pitanju toliki iznosi. Nakon posjete notaru ostali smo bez kompletne ušteđevine čime smo mislili opremiti stan. Podigli smo kredit za stan od 130.000 maraka, a prije toga smo morali platiti oko 700 KM troškove obrade, 1.200 KM za dva odlaska kod notara plus 300 maraka u katastru i još nas čeka da damo oko 400 KM da prepišemo stan na svoje ime – priča nam Sara koja se nedavno udala.
Pomoć roditelja
Ona i muž su zaposleni, što zvuči gotovo nestvarno za naše današnje uslove.
Mada je mislila da će uspjeti sami da se skuće, morali su se ipak obratiti roditeljima za pomoć.
– Kreditom samo plaćamo stan, ali treba novca i za nabavku namještaja. Bar 8.000 maraka je potrebno da se kompletno opremi kuhinja, sobe i kupe sve mašine i aparati. Čak i uz pomoć roditelja nećemo dječju sobu odmah moći da namjestimo – priča ova Banjalučanka.
I 30-ogodišnjem Z.K. se, kaže, smuči kada sabere koliko je već novca dao iz novčanika za stan od 50-ak kvadrata, koji košta 100.000 KM.
– Da bih dobio hipotekarni kredit prvo sam morao potpisati ugovor kod notara, što košta 530 KM, zatim sam banci za obradu kredita dao još 500 KM, pa onda opet kod notara po novi ugovor što košta još 600 maraka. U katastru sam platio 250 maraka i ostaje mi još osiguranje stana od oko 400 maraka – priča mladić koji je od nedavno stalno zaposlen.
“Nikad povoljniji period za kredit”
Ekonomista Dragan Krošnjar precizira da nikada nije bio povoljniji period za podizanje kredit kao sada, u smislu kamata, provizija i samog broja banaka koje to nude.
– Banka mora uzeti svoju proviziju, mora se osigurati, a ono što je bitno u odnosu na prošli period, kada nije bilo institucije notara, jeste da on sada obezbjeđuje sve strane i detaljno pregleda isprave. Do sada je to radio bankar, eventualno advokat, a sada je to i notar, koji dodatno obezbjeđuje sav taj posao i kada je sve ispravno sačini notarski obrađen ugovor. Sve to je sigurnije i lakše ali se mora platiti. Ma koliko troškovi bili mali, mladim ljudima je svaka marka bitna prilikom dizanja krredita – pojašnjava on.
Krošnjar još jednom podsjeća da je naš najveći problem ipak što mladi ljudi danas teško dobijaju posao i veoma teško ga zadržavaju, a pri tom su plate male uzimajući u obzir visinu potrošačke korpe i troškove života.
– Nije toliko teško dobiti kredit kada imaš posao, ali treba taj posao dobiti, imati kontinuitet u plati, u isplati rata svaki mjesec narednih 20 godina. Nemate garancija. Šta ako ostanete bez posla? I na tome treba raditi. Naša vlast, ministarstvo, univerzitet, svi koji su se uključili u izradu demografske studije i mjera za povećanje nataliteta nisu dovoljno razradile te programe pomoći mladim ljudima da dobiju posao. Trebamo unaprijediti život u ovoj zemlji, podesiti privredni sistem tako da čovjek radi i da se osjeća sigurno – zaključio je ovaj ekonomista.
Prema podacima iz Omladinske politike grada, u Banjaluci sa roditeljima stanuje oko 75 odsto mladih starosti do 30 godina, a posao nema čak njih 60 odsto.
Banjaluka najskuplja
U centru Banjaluke se za 100.000 KM može kupiti tek stan od 30-ak kvadrata, dok se u Trebinju za iste pare može pazariti nekretnina od oko 70 kvadrata, a u Prijedoru i za deset kvadrata veći.
Zanimljivo je da je Banjaluka skuplja čak i od nekih evropskih prestonica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu