U ovom objektu je stala sva bijeda i očaj i ono kako se mi zapravo odnosimo prema raritetima od istorijskog značaja. Nalazi se u banjalučkom Delibašinom selu, a mnogim Banjalučanima je ono poznato pod imenom Trapisti.
Prije tri godine je najavljeno da će u ovom devastiranom objektu biti napravljen Tehnički muzej energetike. O pretvaranju u muzej priča se unazad nekoliko godina, a do dana današnjeg se nije pomjerilo sa mrtve tačke.
Zapušteno i uništeno
Ekipa Srpskainfo je posjetila ovo na daleko poznato, ali zapušteno i uništeno mjesto. Na samom ulasku u objekat, ogromna trava od koje se jedva i vidi ulaz.
Na zidovima grafiti na svakom koraku, sa raznim porukama. Prostorije su uništene, nema prozora, a ovu već devastiranu ruševinu nagriza zub vremena.
Banjalučanin Đorđe R, kojem je poznato ovo mjesto, istakao je da je strašno da je ovako nešto ovako propalo i da je to trenutno mjesto u koje dolaze u velikoj mjeri vandali i uništavaju ga stalno.
– Vidjeli ste i sami u koliko je lošem stanju. Iscrtano sve grafitima. Prostorije sve porušene, zapuštene i uništene. Osjeti se smrad na kilometar. Prozora nema. Stvarno šteta, jer se ovdje može napraviti mnogo toga dobrog, ali očigledno niko ne mari – rekao je on.
Ovaj objekat je prepušten unazad godinama vandalima i ponekom posjetiocu koji se slučajno zadesi tu.
Prve sijalice 1899.
Koliko je zapravo bitan ovaj objekat govori činjenica da je, zahvaljujući hidrocentrali, Banjaluka bila među prvim gradovima Evrope u kojima je bilo svjetla.
A prva sijalica zahvaljujući njemu zasijala je 1899. godine. Istoričar Zoran Pejašinović je za Srpskainfo rekao da su preduzimljivi Trapisti 27. marta te godine učinili da im zasijaju prve električne sijalice.
– Trapisti su bili veoma vrijedni i ekonomski progresivni, što su potvrdili od samog dolaska u Delibašino selo 1869. godine. Iako su katolički red, oni su u odnosu prema radu, a naročito prema naučnim i tehnološkim novinama, bili bliži protestantima: bili su veoma marljivi, racionalni, štedljivi, ali nisu bježali od ulaganja u inovacije na mnogim poljima, od proizvodnje povrća, voća, piva i sira, do građevinskih i tehničkih poduhvata. Njihov stav prema dnevnim radnim obavezama graničio je sa fanatizmom, što je u onovremenoj zapuštenoj i zaostaloj Bosni bio svojevrsni šok. Bili su i dobri majstori, često tehnički obučeni, spremni i spretni a, kako rekoh, nisu bježali ni od najnovijih naučno-tehnoloških dostignuća. Za nekoliko decenija oko samostana izrastao je veliki industrijski kompleks, od koga će grad u jednom trenutku ubirati bezmalo polovinu ukupnih poreskih prihoda – kaže Pejašinović u razgovoru za Srpskainfo.
Dodaje da zbog svega rečenog nije čudo što su se banjalučki trapisti prije mnogih uhvatili u koštac sa proizvodnjom električne energije.
– Trapisti su to postigli pomoću jednostavnog generatora i male parne turbine koju su dobavili iz Rumunije, pa su u samostanu već 27. marta 1899. godine zasjale prve električne sijalice. Bio je to istorijski trenutak – početak nove epohe, epohe električne energije. Struja je bila jednosmjerna, a osvjetljavala je samostanski kompleks i pokretala neke električne mašine. Pošto takva parna mašina nije bila dovoljno jaka, a povrh toga sagorijevala je i mnogo drveta i uglja, štedljivi trapisti odmah su shvatili da im ispred nosa protiče neukroćena energija i da je mnogo ekonomičnije napraviti hidrocentralu. Iste godine starješina samostana Dominik Asfalg gradi drvenu branu na Vrbasu, koja je vodu usmjeravala na dvije nove turbine, takozvane „vodene čigre”, od 60 konjskih snaga, koje su smjestili u tog ljeta sazidanu namjensku zgradu na desnoj obali rijeke. Tako je krajem 1899. godine faktički napravljena prva hidrocentrala kod nas – objašnjava Pejašinović.
Gradnja muzeja
Koliko su bili kvalitetni materijali i koliko je zapravo bila kvalitetna hidrocentrala govori i činjenica da predmeti koji su se koristili i dalje stoje čvrsto, ali nagriženo zbog vremena otkad je i napravljeno. Sve oko toga je uništeno.
Iako još nije poznato kada će Banjaluka, kao mnogi evropski gradovi, dobiti svoj tehnički muzej, iz najava se da naslutiti da će turistička ponuda grada biti znatno obogaćena.
Stariji Banjalučani se sjećaju kako je grad na Vrbasu nekada prednjačio u odnosu na ostale gradove, i žale što je ovaj, kako kažu, dragulj Banjaluke decenijama propadao.
Kontaktirali smo i Grad Banjaluku, a i “Elektrokrajinu”, da nam dostave informacije dokle se stiglo sa gradnjom muzeja, ali nismo dobili nikakve konkretne odgovore.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu