Količina čađi i prašine koja lebdi oko Banjalučana čak je duplo veća od dozvoljenog prekoračenja. Sve te sitne čestice koje ljudi udišu, prodiru skroz do naših pluća, zbog čega u gradskim sredinama imamo sve više oboljelih od bronhitisa i astme.
I to najmlađih, jer zagađenja iz vazduha najviše pogađaju djecu. Nemojte se zato čuditi kada čujete od rodbine i komšija da im dijete prima inhalaciju. Ta pojava je toliko učestala, da ljudi već i sami kupuju inhalatore kako ni bi morali svako malo ići kod doktora.
Da je kvalitet vazduha sve gori, upozoravaju i domaći stručnjaci i aktivisti, a ako vašeg grada nema na spisku najgorih, ne mora nužno značiti da ste pošteđeni zagađenja. Prije će biti da se u vašem mjestu uopšte ne vrše zvanična merenja, jer tu „privilegiju“ trenutno ima samo sedam opština u Srpskoj.
Ono što Sarajlije proživljavaju godinama u zimskom periodu, stiglo je vremenom i nas ostale. Razlog – ložimo, brate, sve i svašta. Razlog – siromaštvo.
Drva su toliko poskupjela, da je pravi luksuz postao kupiti nekoliko metara ogreva. Ljudi su prinuđeni da se snalaze, zato u pećima završava sve ono što bi inače trebalo biti u kanti za smeće, pa nam je i vazduh postao deponija.
Svoj doprinos nesebično su dale i saobraćajne gužve. Uzalud apeli da se smanji broj automobila na ulicama, kada nam je javni prevoz katastrofalan, skup i neuvezan. Ko god ne mora, vožnju autobusom izbegava i nema naznaka da će se to u skorijem periodu promijeniti.
Na sve ovo, vazduh u gradu nema gdje da cirkuliše jer su naselja prenatrpana zgradama, pa životarimo okruženi smogom.
Apeli da pratimo mjerenja i izbjegavamo izlazak vani tokom zagađenja, samo su privremeno rješenje. Problem neće nestati, ako na njega zažmirimo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu