Povodom toga Nebojša Kuruzović, polovina pjesničkog tandema ove muzičko-poetske grupe, govorio je za sajt “Demofesta” o promociji, muzici, poeziji emociji, spotovima i mnogim drugim stvarima.
Nama je, nekako, najbitnija emocija. Mi u principu imamo jednu kombinaciju, Saša i ja smo napisali stihove, pa smo dali momcima da naprave muziku kroz svoju emociju, pa su Drago Vejnović i ekipa napravili fotografije. Naša ideja je bila da, pošto je izdavač bila RTRS, da ti ljudi daju svoj odgovor na našu pjesmu. Mišo Kočić je radio spot za pjesmu “Šangaj” i to je njegovo viđenje te pjesme. Njemu smo odmah rekli da šta god da uradi mi ćemo biti presrećni. Dobro je ispalo. Dosta je gledano – kaže Kuruzović.
Dodaje da je pravljenje spotova skupa igra.
– Sebi smo oduvijek postavljali pitanje da li dobroj pjesmi uopšte treba spot. Postavimo pitanje da li nam treba da deset najboljih pjesama koje mi volimo imaju spot. To je neka frustracija koju mi godinama nosimo i borimo se s tim da li uopšte da pravimo spotove, ne umanjujući značaj spotova. To je jako skupa igračka, i upravo u tom kontekstu ide i spot koji ćemo promovisati na Demofestu, koji ne znam da li će ikad iko objaviti, ali sam siguran da niko od prisutne javnosti nije vidio takav spot – kaže pjesnik.
Nebojša nije štedio reči pohvale na ekipu koja je radila na stvaranju albuma “Ne pravdam se već se ispovijedam”.
-To je inače multimedijalni album, koji se sastoji od studijskog albuma, umjetničkih fotografija Drage Vejnovića, Janje Bijelić i Anje Milošević i dvije zbirke poezije – Saše Berendike i moje, a sve je dizajnerski predivno upakovao Željko Babić. To je nekih 12 umjetnika. Sve smo govorili tako “mi smo dali poeziju i muziku, vi odgovorite emocionalno na to, imate potpunu slobodu”. Ispalo je predivno i stvarno smo ponosni na to. Ljudi govore da nisu vidjeli nešto slično – kaže Nebojša.
Dodaje da je vizuelna ideja omota plod tihe ljubavi benda prema vinilu.
– To je valjda naša potajna želja da dobra muzika izađe na pločama. “Jazz Poesy” je sinergija muzike, poezije i pjevanja, i onda nam je falila ta treća, vizuelna komponenta, zbog čega smo dali rukovodstvo Dragi Vejnoviću. Potom smo rekli – hajde da napravimo da sve to izgleda kao ploča. Sam CD, kada otvorite, izgleda kao ploča. Nadam se da će sljedeći album biti i na ploči – kaže frontmen benda.
Nebojša kaže da se za gostovanje u Rusiji sprema slušanjem ruskih horova i nekih starih provjernih imena.
– U principu, u zadnje vrijeme slušam neke ruske horove. To mi je dao Milan Savić. Idemo sad u Sankt Petersburg. Iskreno, jedini ozbiljan cilj mi je da idem na liturgiju i slušam te divne ruske horove. Ne volim Nika Kejva, moja žena ga voli, pa sam zbog nje otišao na koncert. Ne mogu da vjerujem da neko nešto tako intimno izvodi na tako velikoj sceni. Oduvao je Arenu. Kapa dolje kako je to odradio. Leonard Koen i, da, Jasmin Levi. Ona i crno vino me uvijek odnesu tamo gdje možda i nisam htio – kaže Kuruzović.
Kada je u pitanju promocija na Demofestu Nebojša je obećao vrlo zanimljiv i orginalan pristup.
– Na promociji albuma, prvo – mi nikad ne znamo kako će se završiti pošto od svakog događaja pravimo sami sebi zabavu. Evo, u Trebinju smo nedavno na pres konferenciji pola sata pjevali. Ovaj put ćemo sigurno imati nagradnu igru, i svi koji dođu učestvovaće u njoj, a nagrada je Vidina baklava. Ta baklava je po receptu moje bake – kaže Nebojša.
Dodaje da je po njemu Demofest dovoljno dobar, osim jedne male stvari.
– Kod mene je značaj Demoesta prepoznat davno. Jedino mslim da Demofest nije fer prema nama 36+. Mi smo odrasli uz Demofest, okej, sad su došli neki novi klinci koji furaju svoju muziku, okej, njima to treba, ali mislim da treba opet onaj “Secret Garden” nama starijim čikicama. Ja bih molio ili ću proteste napraviti da nam se omogući jedan mali stejdž za starije od 36 godina. Tu bi slušali džez, bluz, nešto što se sjedi i sluša – poručio je Kuruzović u ime “Jazz Poesy”.
Bećković je najveći
Kada je u pitanju njegov omiljeni poetski uzor Kuruzović je vrlo jasan.
– Matija Bećković. Tek kad umre shvatićemo zašto je bio najveći pjesnik. Pazite, on mi je bio i uzor u nečemu. Pjesnik treba da govori svoju poeziju. Onako, sam na sceni. Pjesma je na papiru zarobljena. On je u tome maher – da govori svoju poeziju i vi njemu vjerujete svaku riječ. Ima i drugih, naravno. Samo Njegoša i Disa nisam mogao uživo slušati, ali vjerujem da bi i oni bili odlični u tome – kaže banjalučki pjesnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu