Prva runda pregovora u Sarajevu, iz više činova, uz reflektore i svijeće, završena je neuspješno, ali je već za polovinu mjeseca najavljen nastavak, koji će da modelira američki specijalni izaslanik za reformu izbornog procesa u BiH, Metju Palmer.
Bilo je otužno gledati sve te silne lidere i liderčiće kako poslušno ulaze u zgradu Delegacije EU u Sarajevu. Čak i da su bolji od Boga, toliki broj onih koji misle da se pitaju, i koje stranci pitaju za mišljenje, ne garantuje ništa drugo nego katastrofu.
Proširivanje fronta priželjkivao je i dobio lider SDA, Bakir Izetbegović, koji je nekoliko puta ponovio da je bilo greška razgovarati samo sa SDA i HDZ BiH. Tipično za čovjeka koji se, kada je lako, voli nazvati prvim u Bošnjaka, a kada treba donijeti težu odluku, obožava da se sakrije iza „probosanskog“ bloka stranaka.
Ni one mu nisu ostale dužne, pa je Bakir na sastanku i u medijima dobio klonirane SDA-ovce, obučene u građanska odijela, čiji se stavovi ni po čemu ne razlikuju od najjače bošnjačke stranke. Pa se onda čude kada se Hrvati i Srbi naježe na pominjanje ičeg građanskog.
Pregovara se o milion stvari, ali je jedna ključna – kako Draganu Čoviću obezbijediti da mu se više nikad ne ponovi Željko Komšić, a istovremeno ne poniziti nesretnog Komšića. Zovite to kako hoćete, pa čak i legitimnim predstavljanjem, ali ne možete zanemariti činjenicu da Bošnjaka u Federaciji ima toliko da lagano mogu da izaberu i svog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. I još gore, ne možete tvrditi da je sve to u skladu sa „evropkim građanskim vrijednostima“ na primjeru zemlje koja nikada nije bila, niti će biti građanska, jer ovdje u Ustavu postoje tri naroda i dva entiteta, postoji odluka o konsitutivnosti naroda, postoji kakva – takva pravna ravnoteža. Da je moglo drugačije, ne bismo ginuli četiri godine.
Na kraju najvažnije, postoji ogromna frusutracija jednod od tri konstitutivna naroda u BiH jer ne može većinom svojih glasova da izabere svog predstavnika u neke od najviših institucija vlasti. Ako vam je stalo do opstanka zemlje, do mira u kući, tu činjenicu ćete staviti iznad svih drugih normi. U suprotnom, sasvim je legitiman svaki korak koji preduzmu Hrvati, bilo kroz Čovića, ili preko Zagreba, jer se radi o njihovom političkom, a potom biloškom opstanku u BiH.
Nažalost, politički predstavnici najbrojnijeg naroda nemaju niti su ikada imali državotvorni osjećaj. U suprotnom, ne bi bilo potrebe da Vašingron imenuje izaslanika čak i za izmjenu Izbornog zakona BiH! Većina lidera u Sarajevu, nakon višedecenijske direktne pomoći sa strane i isključive uloge žrtve, nesvjesni su da su oboljeli od jedne vrste političke retardacije.
To je onaj osjećaj u kome nemate potrebu da radite ništa osim da kukate kod stranaca i sve dobijete. A kada se međunarodne okolnosti izmijene, niste sposobni da ih shvatite, pa se osjećate prevareni i od staratelja, i od komšija sa kojima ste osuđeni na suživot. Sva pamet se tada svodi na panično traženje bilo koga, bilo gdje, ko će da izgovori riječ „sankcije“, kako biste sebe i svoju javnost i dalje ubjeđivali da je čitav svijet naklonjen samo vama.
Ostaje nada da će se što prije roditi generacija njihovih političara koji će shvatiti da to što pripadaju najbrojnijem narodu jeste privilegija, ali i najveća odgovornost za budućnost BiH. BiH koja može i treba da ima prijatelje u međunarodnoj zajednici, ali se bazične odluke o njenoj budućnosti moraju donositi unutar BiH, uvažavajući stavove i želje sva tri naroda i ostalih, umjesto stalne želje za nametanjem sa strane i dominacijom najbrojnijeg.
Šta srpski predstavnici tu treba da rade? U političkom dijelu – ništa. Odranije je poznato da sve stranke u RS pristaju na izmjenu zakona i Ustava, kako bi se iz Srpske birao „jedan“ član Predsjedništva BiH, a ne isključivo Srbin, kao sada. Mada će to uvijek da bude Srbin. Ako u FBiH dođu do tog nivoa sporazuma, neka se jave. Time će biti ispoštovana čuvane presuda „Sejdić i Finci protiv BiH“ i još čuvenija Evropska konvencija.
Priželjkivanje da se sva tri člana Predsjedništva BiH biraju u Parlamentarnoj kupštini je neprihvatljiva, jer bi značila uvlačenje RS u političko blato FBiH, ali i gubitak političke snage direktnih izbora koju član Predsjedništva BiH iz Srpske sada ima. Niko na to u RS neće pristati, osim ako nije pod narkoticima.
Primjetili ste da pored ovolikih političkih tema, malo ko, ili niko, ne govori o tzv. tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH, a koje su za prosječnog glasača zapravo suštinske. Da li će njegov glas zaista biti upisan onome za koga je glasao, ili nekom drugom? Hoće li poslanik za koga je glasao nakon izbora osvanuti u drugoj partiji?
Odgovor na ova pitanja zavisi od toga da li ćemo iz zakona i kompletnog izbornog procesa izbaciti prevare, bezakonje, organizovane kriminalce i barabe, ili ćemo i dalje svi ćutati i praviti se da se ništa nije desilo.
Izgleda da to mnogo ne zanima ni naše, ni njihove, a ni Amerikance.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu