Ljudi su dolaziili sa svih strana kako bi kupili tu najslađu krofnu na svijetu od djevojčice sa najplemenitijim očima, čija je ljubav prema ocu ogromna. Novac je za samo dvije nedjelje sakupljen, a Zoran je početkom avgusta otišao u Moskvu, u tamošnju kliniku na pregled oka. Sada se sprema za drugi odlazak u Rusiju, a njegova supruga, Ninina mama Nataša priča kakve su prognoze ljekara, kao i da li će Nina, možda, ponovo prodavati krofne na novosadskim ulicicama.
Dok je skoro cijeli Novi Sad bio ispunjen Nininim krofnama i ljudima iz svih dijelova zemlje, pa i šire, koji su čekali u redu da ih kupe, Ninina majka Nataša je, zajedno sa svojom kćerkom i prijateljima prodavala krofne na ulici.
Tata Zoran, zbog kog je cijela ova akcija i pokrenuta, sve vrijeme je bio kod kuće i krijući brisao suze. Bio je ponosan na svoju kćerku.
Nataša ističe da se Zoran nije oglašavao do sada zbog njegovog trenutnog zdravstvenog stanja, ali da će se javiti u nekom trenutku. Trenutno se osjeća dobro, a polako priprema kofere za put u Rusiju.
– Početkom avgusta boravili smo u Moskvi, na klinici za koju smo aplicirali. Zoran je bolje i mi se nadamo da će tako i da ostane. Ljekari su rekli da njegovo stanje može da se održava podsredstvom lijekova, ali potražuje da ponovo dođemo u oktobru, ako treba i u decembru, dakle što ćešće. Rusi su, inače, detaljni, traže silne analize, tako da smo to i uradili. Svakako, liječenje će da potraje, da ne kažem možda i cijeli život, ali važno je da on bude dobro – kaže Nataša.
U međuvremenu, Nina je, blago rečeno, “osvojila cijeli svijet”. Njena mama ne može da pronađe riječi kojima bi opisala ono što su doživjeli i što je njena kćerka postigla.
– Nina je… dar od Boga. Nina je učinila čudo, ali ona toga nije svjesna. Ona prosto nema visoko mišljenje o sebi i po njoj je sve to normalno. Živi isto kao što je i prije živjela, ali su ljudi prepoznali tu njenu energiju, prepoznali su porodične vrijednosti. A to nam je baš trebalo u ovom trenutku, kada se još uvijek oporavljamo od tragedije u Ribnikaru. Nama su ljudi govorili da su se oporavili od tragedije zahvaljujući Nini, da ih je ona izliječila. Govorili su da im je Nina pokazala kakvi ljudi treba da budemo. Dolazili su sa svih strana i klanjali joj se do poda. Ona je tješila ljude, a nije znala zašto plaču. Nina je jedna normalna, tiha i nježna djevojčica. Moj ponos – rekla je Nataša.
Nina ujedinila ljude
Ninkovići nisu ni od koga ništa tražili. Malena Nina je pošteno prodavala svoje krofne koje je njena mama s ljubavlju pravila.
– Mi smo jedni od onih koji nisu ni molili, ni prosili, niti smo mi sve ovo planirali. Sve je došlo spontano. Taj dječiji um nema ograničenja, a odrasli ga imaju. Dolazili su razni ljudi. Dolazili su istetovirani muškarci, izbušeni, potom dejvojke sa noktima od skoro pola metra. Svi oni su dolazili, mijesili sa nama krofne i plakali. Romkinje su nam pomagale, motociklisti iz Banjaluke… Ni sama više ne znam ko je sve bio i odakle je dolazio. Digli su se svi gradovi. Nikada više neću imati ni prema kome predrasude – dodaje Nataša.
Posebno ju je dotaklo kada je jedan mladić zamolio Ninu da mu nešto nacrta, a potom je taj crtež istetovirao na svom tijelu.
– Nina mu je nacrtala djetelinu sa četiri lista i napisala je: “Nikada se ne predaj”. On je to istetovirao. Šta reći… Nina je doprla do svih ljudi, do onog najtvrđeg srca. Iznenadili su me muškarci, omladina, tate, pitala sam se odakle im tolika nježnost, suze, pažljivost. Oni su Ninu gledali kao kraljicu. Donosili su joj ruže i kupovali su krofne. Ja sam govorila: “Nemojte više, ljudi, a oni su vikali da treba”.
Nataša kaže da nikada takvu tišinu i takvu disciplinu nije vidjela kao kada su ljudi stajali u redu da bi kupili krofne.
– Bio je mir, red, tišina, disciplina, ljudi se nisu utrkivali ko će prvi da kupi krofnu. A napolju pedeset stepeni, kuva. Klanjali su se Nini. Jedna starija žena je rekla: “Nina, ti nas nauči pameti”. Nina je odjeknula od Amerike, Australije, Češke, Grčke, skoro čitave Evrope. Zovu nas iz Makedonije, Hrvatske… Narod je plakao, ali mi je drago što je prepoznao prave porodične vrijednosti, iznad svega, tu neizmjernu ljubav i pokretačku snagu prema ocu. Nina tatu voli najviše na svijetu – priča Nataša sa knedlom u grlu.
Prvi pregled u avgustu, drugi u oktobru
Nataša nas podsjeća kako je zapravo nastala cijela ova priča o krofnama.
– Kada sam aplicirala za kliniku u Rusiji, oni su mene pitali: Da li vi imate novca da dolazite redovno? Ja u tom trenutku nisam imala novca. Da sam znala unaprijed šta će se desiti, ja bih rekla: “Aha, skupićemo do tada”. Mi smo u humanitarnoj Fondaciji od 2016. godine. Međutim, nikada nismo puno para skupili, uglavnom smo skupljali od prijatelja. Tako da je ovo prvi put da smo skupili toliko para. Nisam mogla da sanjam da možemo preko noći to da uradimo. Kada smo uspjeli, ponovo sam aplicirala. Kod Rusa postoji protokol. Prvo ide elektronski prijava, pa komisija i tako dalje. Bogu hvala, otišli smo na taj pregled – rekla je Nataša.
Iako su pojedini mediji ranije prenijeli da Nina ide sa svojim ocem u Rusiju, Natašakaže da to nije tačno, te da nikada ne bi dijete izložila takvoj vrsti stresa.
– Za Ninu bi bilo jako stresno da je išla. Vaspitala sam je tako da ne bi osjetila koliko je teško. Međutim, ona je osjetila. To nju razlikuje od drugih – ta ljubav prema ocu i to što je sama primijetila da se nešto dešava. Ona je vidjela da nešto nije u redu, nisam željela da je opterećujem. Ona je primijetila i rekla mi: “Mama, ja ću da pomognem”. A ja je pitam: “Pa kako ćeš”, a ona kaže: “Pa lako, mama” – dodaje Nataša.
Mnogo pozitivnih i toplih riječi, mnogo ljubavi, ali bilo je i onih negativnih komentara, kaže Nataša.
– Bilo je komentara u smislu: “Pustite djecu da imaju djetinjstvo”. Ipak, smatram da ne možemo tek tako da ih pustimo i da jašu po društvenim mrežama. Dozvolila sam Nini da prodaje krofne, kada me je pitala. Rekla sam joj: “Možeš, ali ograničeno, od pet do sedam, ako prodaš prije, ideš kući”. Pokazala sam joj kako se prave, izašla je na ulicu sa osam krofnica, prodala je sve za 15 minuta i rekoh joj: “Eto, sada imaš za dzeparac”. Međutim, ponovo je počela sutradan, pa sutradan i onda je Nina u jednom trenutku rekla: “Ajde, mama, slikaj mene i krofnice, možda će neka teta htjeti da kupi djeci”. Objavila sam u grupi “Mame Novosađanke” i napisala sam da vraćam krofne kome se ne sviđaju. I to je bilo to. Od tada, ja više nisam znala šta nas je snašlo – priznaje Nataša.
Svi su širili jedni drugima informaciju da “jedna mala, nasmijana djevojčica prodajte krofne kako bi skupila novac za bolesnog tatu”.
Nina je izazvala ljubav i sreću kod ljudi, a mnogi su je darivali poklonima zbog njene dobrote i plemenitosti.
– U životu nisam osjetila takav mir i tišinu. Sveštenik koj je bio u prolazu dok smo prodavali krofne, bio je toliko potrešen, gledao je u Ninu sa suzama u očima. Onda je donio prilog i rekao da će svim vjernicima koji posjećuju crkvu razglasiti da su kod Nine najukusnije krofne. Donio joj je torbu za školu, sveske, olovke, ma svašta – kaže Nataša.
Nina je krenula u šesti razred. Prije nekoliko dana, bila je na svom prvom ljetovanju koje je dobila na poklon.
– Bile smo na moru, Nina je dobila to putovanje, ali i zimovanje. Ljudi je mnogo vole i poštuju i jednostavno nije mogla da ih odbije. Što se tiče njenih krofnica, za sada nema potrebe za daljim akcijama, ali vidjećemo kako će se dalje odvijati situacija – kaže Nataša, piše Nova.
Inače, Nataša se zahvalila svim ljudima na Instagramu i obavijestila javnost o Zoranovom liječenju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu