Sudbine

Danju uređuje grad i zelenilo, a noću pravi hljeb i pecivo: Dva zanata Mladena Stupara iz Gradiške (FOTO)

Imam pravo da, ni na koga, ne budem ljut, a mnogo sam izgubio. Kuću, zavičaj, mladost... Dobio sam, ono što sam zaradio. Sada, dok radim, pjevam, onako, u sebi, da niko ne čuje. A pjesma je davno ispjevama, radim danju, radim noću u gradsku čistoću i plus u pekaru. Tako, na svoj način, ličnim iskustvom, dopunjavam poznatu pjesmu.

Danju uređuje grad i zelenilo, a noću pravi hljeb i pecivo: Dva zanata Mladena Stupara iz Gradiške (FOTO)
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Ovo je monolog Mladena Stupara (43), porijeklom iz Sanskog Mosta, sada stanovnika Gradiške. Ovdje je doselio u izbjegličkoj koloni poslednje ratne godine. Bio je u kolektivnim centrima, živio sa porodicom u Miloševom Brdu, poslije se oženio, izgradio kuću u Gradiški, dobio sina, kćerku a nedavno i unuka.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Mladen rijetko odmara, malo spava a mnogo radi. Njenov dnevni raspored je sasvim precizan, kao časovnik.

Ustajem u šest, od sedam do 15 časova radim u „Gradskoj čistoći“, u jedinici za održavanje zelenila. Farbam savsku obalu, orezujem stabla, kosim travu… Odmaram dva časa popodne jer od pet ili 17 počinjem radnu smjenu u pekari. Tako do jedan iza ponoći. Razvijam razna tijesta, hljeb, kifle, pletenice, kronfne… Izučio sam pekarski zanat, to je moje osnovno zanimanje ali me život svemu drugom naučio.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Poslu, radu, odgovornosti, zajedno sa suprugom Brankicom, rodom iz Vrbaške, Mladen je naučio kćerku Bojanu, koja je završila ekonomsku školu i sina Nemanju, varioca u gradiškom „Jelišingradu“. Najviše ga, kaže, usrećuje unuk Vasilije, koji sada spozanje svijet i okolinu.

O svojim poslovima, preduzećima, poslodavcima, narodu i državi, Mladen ima jasan stav, teoriju od koje ne odstupa.

Zadovoljan sam, jer me zdravlje služi, moja porodica je zdrava, vrijedna, odana poslu i lijepim životnim trenucima. Poštujemo se, pomažemo i uvažavamo. A to je za mene, najveći kapital. Nije mi teško da radim i danju i noću, srećan sam što postoji takva mogućnost. Vodim politiku samo svoje porodice, to je moja država.Drugo me ne interesuje.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

O svojim radostima, životu u Gradiški i poslu, stalnom i dodatnom, Mladen Stupar, sada više angažovan na uređenju savske obale, okružen kantama sa bojom za beton, iznio nam je uproštenu teoriju.

Ja sam sretan, a osim porodice, usrećuju me miris proljetnog cvijeća i trave koju kosim, ovdje u centru Gradiške.  Noću, udišem miris toplog hljeba. Tako se, moje radne uniforme, bijela i plava, svakog dana nakupe različitih mirisa. Kada iz „Gradske čsitoće“ idem kući, nosim miris cvijeća a noću ili u rano jutro, iz pekare sa mnom u kuću ulazi miris toplog hljeba.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Komentari