U 3. vijeku u vrijeme cara Prova, došli su Trofim i Savatije u Antiohiju, koja je bila pod nadležnošću izvjesnog Atika. Bili su veoma ugledni i poštovani građani. Baš u to vrijeme kad su stigli bilo je praznovanje i prinošenje žrtvi Apolonu. Trofim i Savatije nisu htjeli da se pridruže veselju i to ubrzo stiže do Atika, koji ih posla na sud.
Kad nisu htjeli da se odreknu Isusa Hrista, on ih jednog po jednog stavi na muke. Pošto je pretukao i mučio Trofima poslao ga je u Frigiju kod izvjesnog Dionisiju, još većem mučitelju hrišćana, a iz tamnice izvede Savatija i poče da im sudi.
Kada mučitelj upita Savatija ko je i kakvoga je čina, on odgovori:
– Čin i dostojanstvo moje, i domovina, i slava, i bogatstvo jeste Hristos Sin Božji, vazda živi, čijim promislom vasiona stoji i upravlja se.
Zbog ovih riječi su počeli da ga tuku i razvlače i stružu ga gvožđem, dok mu se kosti nisu vidjele ispod kože. Od toga je i umro. I Trofima je Dionisije stavio na muke, a potom bacio i u tamnicu. Tu mu je došao neki Dorimedont, senator i potajni hrišćanin. Kada je ovo saznao, Dionisije je počeo da muči obojicu, pa ih je potom bacio zvijerima.
Međutim zvijeri ih nisu ni pipnule. Dorimedont Sveti je čak medvjedicu vukao za uši da bi ga rastrgla, međutim, ona mu se umiljavala. Tada je mučitelj naredio da ih ubiju mačem, piše Republika.
Narod vjeruje da duše ovih mučenika i sada caruju na nebesima i mole se Bogu za sve nesrećne i mučene ljude širom sveta da pronađu svoj mir i spasenje. Zato čak i nesrećni hrišćani danas treba da se raduju, jer u svom bolu nisu sami.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu