Ovim je nastavljena već uobičajena praksa bošnjačkih političara, koja traje već četvrt vijeka, a to je da određene datume nameću kao praznike Bosne i Hercegovine, iako su svjesni da nemaju podršku za to kod druga dva naroda, pa se samim tim navedeni praznici praznuju samo u onim dijelovima države u kojoj žive Bošnjaci.
Tako se, osim 1. marta, u Federaciji BiH proslavlja i 25. novembar kao „dan državnosti“, a koji se u Republici Srpskoj takođe ne priznaje, niti se praznuje u onim dijelovima FBiH u kojem živi većinsko hrvatsko stanovništvo.
Ne slave ni Hrvati
Sutrašnje obilježavanje „dana nezavisnosti“ već je, kao i svake godine do sada, pokrenulo žestoke reakcije javnosti u Srpskoj, koja podsjeća da 1. mart za Srbe u BiH znači otvaranje bolnih rana i sjećanje na dan koji je doveo do krvavog građanskog rata u ovoj zemlji.
Za Srbe je 1. mart sinonim za nelegitimni referendum, održan uz protivljenje srpskog naroda, kao i podsjetnik na brutalno ubistvo srpskog svata, ranjavanje pravoslavnog sveštenika i paljenje srpske zastave na sarajevskoj Baščaršiji.
Ovaj datum ne budi slavljeničke emocije ni kod većine Hrvata u BiH, jer se, za razliku od Sarajeva, ne obilježava isto tako svečano u onim dijelovima FBiH u kojem živi većinsko hrvatsko stanovništvo.
Analitičari upozoravaju da sva tri naroda u BiH imaju pravo i trebaju da slave svoje nacionalne ili vjerske praznike, ali da bi, kada je riječ o praznicima koji bi trebali da budu sinonim za cijelu državu, odnosno zajednički praznik, bilo logično da se izabere datum u kojem bi se svi pronašli.
Po svemu sudeći, građani će na tako nešto morati da čekaju još godinama, jer političari u BiH već četvrt vijeka ne mogu da se dogovore i usvoje zakon o praznicima BiH koji bi utvrdio zajedničke praznike koji bi se slavili na nivou cijele države. Zbog čega?
Činjenice
Šefica Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Snježana Novaković Bursać, ističe da pristup prema praznicima i obilježavanje praznika u BiH možda najslikovitije opisuje koliko je ova zemlja unutar sebe podijeljena.
– Mi, definitivno, nemamo isti pogled na činjenice. Bšnjački političari ih tumače potpuno iskrivljeno, pa samim tim ne možemo ni doći do zajedničkog zakona o praznicima. To je razlog zbog koga se ta tema izbjegavala i izbjegava već godinama – ističe ona za Srpskainfo.
Dodaje da je najveći paradoks, bar kada su u pitanju bošnjački političari, to što istovremeno žele da slave i 1. mart i 25. novembar, iako ta dva praznika jedan drugog isključuju.
Bursaćeva podsjeća da Bošnjaci 1. mart obilježavaju kao takozvani „dan nezavisnosti“ jer je na taj datum održan referendum o izlasku BiH iz tadašnje Jugoslavije, a na kojem Srbi nisu učestvovali.
Konfuzan pristup
S druge strane, kako navodi ona, bošnjački političari tvrde da je 25. novembar „dan državnosti BiH”, a taj datum je odabran u pomen na prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a 1943. godine u Mrkonjić Gradu, kada je BiH definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Јugoslaviji. ZAVNOBIH je, ističe Bursaćeva, rekao da je ova zemlja i srpska i hrvatska i bošnjačka.
– U tome se možda ogleda i taj njihov konfuzan pristup ovoj zemlji i politici, koji nas drži u blokadi svih ovih godina. Bošnjački političari ne žele da realno i činjenično sagledaju kako sadašnjost, tako i prošlost – ističe Bursaćeva.
Smatra da bi se 1. mart trebao obilježavati kao najtragičniji dan u BiH, jer su na taj datum Srbi isključeni iz procesa koji su doveli Bosnu i Hercegovinu do ratnog sukoba.
Istovremeno je, dodaje ona, taj datum jedan od najtužnijih dana u novijoj srpskoj istoriji zbog ubistva srpskog svata, ranjavanja pravoslavnog sveštenika i događaja koji su nakon toga uslijedili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu