U uvodu teksta za hrvatski portal NET, Klasić ističe da ako od patrijarha Porfirija zavisi kakvi će biti odnosi između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve onda su ti odnosi na dobrom putu da postanu bolji nego što su ikada bili u istoriji.
Naveo je i da je na spomenuti intervju Porfirija reagovalo nekoliko hrvatskih političara, generala, akademika, kolumnista i sveštenika koji, kako je naveo, sada traže izvinjenja i ostavke odgovornih na HTV, a cijeli “slučaj” čak dovode u vezu s (narušenom) nacionalnom bezbednošću.
Najveći problem za Klasića ne leži u izgovorenim riječima, već činjenica da ih je izgovorio jedan Srbin i uz to pravoslavni sveštenik.
Ipak, Klasić se osvrnuo na komentar sveštenika Jurja Batelje, čovjeka koji godinama proučava život zagrebačkog nadbiskupa i koji nosi titulu “postulatora kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca”. Batelja, ističe Klasić, u svom dugogodišnjem istraživačkom radu nikako nije naletio na neka kontroverzna i problematična mjesta u Stepinčevom životu i radu, nego isključivo pronalazi misli, reči i djela koja idu u prilog njegovoj svetosti, zasmetalo to što je baš ta problematična mjesta uočio patrijarh SPC.
Klasić, koji kaže da je takođe imao priliku da pročita pomenuta Stepinčeva pisma, u tekstu iznosi dijelove koji su se njemu učinili problematičnim sa aspekta istoričara.
Za njega je, navodi, problmatično kada Stepinac, kao hršćanin i kao dobronamjeran čovjek, papi u pismu od 16. maja 1941. piše o uvođenju rasnih zakona u NDH, ili kako ih on naziva “zakonima protiv Jevreja” (“Leggi contro gli Ebrei”), kao sredstvo koje će odobrovoljiti naciste, pa zaključuje da je “mnogo manje zlo to što su Hrvati donijeli ovaj zakon nego da su Njemci preuzeli svu vlast u svoje ruke”.
Stepinac, prema Klasiću, u istom pismu spominje i mnogobrojna pokatoličenja Jevreja i Srba pravoslavaca, a obraćanje završava riječima: “Na kraju, potpuno iskren, mogu primijetiti da u krugovima vlasti postoji najbolja želja da se Hrvatska pretvori u katoličku zemlju. Ratni ministar (Slavko Kvaternik) mi je apsolutno garantovao: ili će Hrvatska biti katolička zemlja, ili neka nestane”.
U zaključku navodi: “Želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da sprovedu u djelo učenje Katoličke crkve stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo sa svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo“.
Klasić napominje da u trenutku kada Stepinac piše ovo pismo već postoji logor Danica kraj Koprivnice u koji ustaše odvode stotine (a uskoro i hiljade) nevinih Srba i Jevreja.
Samo dvije sedmice pre ovog Stepinčevog pisma, navodi Klasić, ustaše su poubijale dvjestotinak seljaka srpske nacionalnosti iz sela Gudovca kraj Bjelovara, a samo tri dana prije Stepinčeva pisma blizu 400 Srba iz Gline i okoline.
Navadi i da to, naravno, nisu i jedine nevine, civilne žrtve ustaškog režima u spomenutom periodu o kojima je, kako kaže, Stepinac bio odmah obaviješten.
U pismu od 14. juna 1941., Stepinac se zalaže da Sveta Stolica prizna NDH i piše o razočaranju državnog rukovodstva jer se to još nije dogodilo. “Ne sumnjam Sveti Oče da se ovdje vodi očajna borba na život ili smrt između šizme koja je predstavljena u srpstvu i katoličanstva predstavljenog u Hrvatima”.
Stepinac je papi Piju XII u tom pismu naveo i da se “zdrav dio” Mačekove HŠ odmah pridružio Paveliću, što je za Stepinca garancija uspjeha nove države, jer: “iako je očito da među poglavnikovim pristašama nije sve onako kako bi se željelo, mora se uzeti u obzir i vrijednovati činjenica da je Pavelić istinski katolički praktični vjernik, i da želi stvoriti, usprkos ogromnim problemima, jednu katoličku državu u Hrvatskoj.”
Klasić piše da i u ovom pismu, kao u prthodnim, Stepinac piše papi o namjeri Nemaca da određeni broj Slovenaca protjeraju iz Slovenije i nasele u Makedoniju. “Već me je ranije poglavnik pitao što ja mislim, ako on odluči da zamoli njemačke vlasti da promijeni sudbinu Slovenaca i da ih kao katolike prebaci u Hrvatsku, među katolike, a da iz Hrvatske prebaci isto toliko Srba šizmatika u Makedoniju. Ja sam odgovorio poglavniku da bi jedno takvo rješenje za nesretne Slovence bilo bolje…”.
I najzad o Srbima i katoličanstvu, Stepinac je u ovom pismu papi napisao:
– Veliki je interes Srba šizmatika da uđu u Katoličku crkvu. Sigurno to čine pod utiskom da vlast podržava katoličanstvo. Ali ne može se poreći ni da ih tjera i sva bijeda šizmatičke crkve… Vjerujem, kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade, šizmatici bi bili posve likvidirani iz Hrvatske.”
Klasić konstatuje da među ljudima zaista postoje razlike, pa i po tome što, kako kaže, neki od nas vide problematične stvari tamo gdje ih drugi ne vide, ili ne žele da ih vide.
– Ne bi li bilo razumno da napokon o tim razlikama počnemo da pričamo, naravno s argumentima, a bez prijetnji i uvreda – upitao je Klasić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu