Isto toliko u Gimnaziju nije ulagano, konkretno. Slika od zimus kako gimnazijalci sjede i drhte u klupama, jer je grijanje, ionako dotrajalo, tada otkazalo, mnoge je razljutila. Kada smo počeli da pišemo i objavljujemo fotografije, e onda se i nadležni trgnuše. Tek onda.
Počela su obećanja, obilasci, pronašao se i novac. Patnje gimnazijalaca prepoznali su predsjednica Željka Cvijanović i premijer Radovan Višković, koji su pronašli sredstva potrebna za sanaciju. Nema ko se tada nije oglasio zbog problema u Gimnaziji. Odjednom su svi imali mišljenja, tražili solucije, moguće krivce, kao da te iste probleme učenici i profesori nisu imali prije godinu, pet, deset…
Na sreću, dočekaše gimnazijalci da počnu radovi. Zasjaše novi prozori, popravljaju se radijatori. Radi se cijelog raspusta, časovi samo što nisu počeli, ali eto nade pred početak škole. Da se ne ponovi osam stepeni u učionici.
Uprkos neuslovima u kojima su ih profesori podučavali, a đaci učili, iznjedrila je ova škola i sjajne ljude, i uspješne i poznate i priznate. I svi oni su sjedili pored prozora koji su iz godine u godinu sve više zjapili, a radijatori više bili hladni nego topli. I oni su se spremali u svlačionicama gdje im iznad glava vire svakojake cijevi.
Učili u takvim uslovima i donosili sjajne rezultate. Šta bi tek sve stvorili da su stvarali u sistemu kao njihovi vršnjaci u Njemačkoj ili Švajcarskoj.
Banjalučka Gimnazija decenicijama izgleda oronulo, kao i naš cijeli sistem. Šminka se, kamuflira, a silni problemi nisu prašina, da mahneš krpom i nestane.
Zaslužuju đaci ove, a i svake druge škole u Srpskoj, da uče u toplom i suvom. Da imaju toalet, vodu, ispravan prozor i vrata, čitavu klupu i tablu. Jer nema vajde baviti se sistemom obrazovanja ako učionice ostanu prazne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu