Ovim putem želim da se obratim i izjavim saučešće porodicama i komšijama nastradalih, a ni sam ne znam kako. To su bili sve dobri i pošteni ljudi i znam da ni jedna moja riječ ne može ublažiti tugu i patnju za njihovim najmilijima. Žao mi je što nismo ja i moja porodica na mjestu njihovih najvoljenijih, da ne nose ovu muku i patnju.
Čitav život sam se borio za neki životni mir i sreću svih, ali mi ih više nemamo, niti ćemo ih više ikada imati, ni oni što izgubiše svoje najmilije koji su stradali ni krivi ni dužni od našeg nesretnika sa kojim sam se podigao.
Da mi je jedna dlaka na glavi u životu promislila da je za takvo zlodjelo rođen moja bi mu ruka sudila.
Niti mu groba znam, niti želim da znam, jer za zlodjelo koje je napravio nema nijedne riječi opravdanja i utjehe.
Samo ne želim da iko doživi sudbinu njihovih porodica i moje, koja je sada beznačajna i uništena.
Podsjetimo, Vuk Borilović je tog 12. avgusta koji je zauvijek promenio život stanovnika Crne Gore, prvo usmrtio Natašu Marinović i njenih dvoje sinova – Marka (11) i tri godine mlađeg Mašana.
Nakon toga, ušao je u dom komšija, porodice Drecun, i tamo ubio troje ljudi (Danijelu, Dimitrija i Rajka Drecuna), a onda je pucao i teško ranio njihovog unuka i sinovca Aleksandra Drecuna (32). Nastavio je dalje da puca – nije poštedio ni svog ujaka Gorana Đurišića, ni komšije Milana Mitrovića, Aleksandru i Danijelu Radunović. Potom je nastavio dalje i ranio još pet komšija, kao i policajca Ljubišu Maksimovića koji je pokušao da ga obuzda.
Policija je prema njemu ispalila 20 hitaca, a na njega su pucali i mještani. Borilović je primio pet metaka prije nego što je pao mrtav. Još se utvrđuje čiji hitac je za njega bio smrtonosan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu