To se prije par dana desilo i jednom Banjalučaninu, koji je zbog pomenutih simptoma u Službi hitne pomoći pregledan, dobio infuziju i platio račun od 56 KM.
Ocijenjeno je da on nije hitan slučaj, odnosno životno ugrožen, zbog čega je morao da plati.
Kako objašnjavaju u banjalučkom Domu zdravlja, adresa za ovakve slučajeve nije pomenuta služba, nego porodični doktor.
– Svi pacijenti koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu ili druge tegobe koje ne spadaju u red hitnoće prvog stepena, mogu se svakim danom, pa i u dane vikenda, javiti u timove porodične medicine kako bi dobili potrebne usluge. Razumijemo da pacijenti mogu da budu zabrinuti za svoje zdravstveno stanje, ali dolaskom u Službu hitne medicinske pomoći zbog zdravstvenog problema koji ne spada u hitna stanja, dodatno se vrši pritisak na rad timova koji prioritetno moraju zbrinjavati vitalno ugrožene pacijente, kako u stanici hitne pomoći, tako i na terenu – naglašavaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
Dodaju da program IZIS zahtijeva od doktora zaposlenog u Službi hitne medicinske pomoći da, po pregledu pacijenta, odredi da li je njegovo stanje hitno ili je to stanje koje ne ugrožava život pacijenta i to evidentira u njegov zdravstveni karton.
– Pacijentima koji su se javljali u Službu hitne medicinske pomoći, a čije zdravstveno stanje nije bilo opasno po život, oduvijek su se naplaćivale usluge, što je slučaj i u drugim lokalnim zajednicama. Na osnovu zadatih parametara – vitalni znaci, podaci iz anamneze i drugo, program automatski razdvaja na hitna i nehitna stanja, te se, shodno tome, štampaju obrasci sa kompletnom cijenom pružene usluge – objašnjavaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu