Tako se na najbolji mogući može opisati stanje u Banjaluci, kada su roditelji djece sa poteškoćama u razvoju morali da izađu na ulicu da bi ih neko vidio i riješio njihov problem.
A problem je veliki. Od novembra ti nemoćni roditelji čekaju na isplatu crkavice od strane Grada. Ne mogu ni zamisliti, a vjerujem ni niko od nas, da nekome život zavisi od 200-300 KM. Ali očigledno zavisi. I to mnogima. Jer oni osim što moraju ići kroz život i boriti se za svoju djecu, moraju očigledno i moliti za ono što dobijaju već godinama. I ne mole oni samo prethodnih mjeseci. Molili su i prošle godine, i one tamo i svake prethodne.
Ti roditelji i bez tog novca imaju veliki teret. Teret života koji nose svakodnevno. Kako obezbijediti potrebnu njegu svom djetetu koje ima bolest. A još kada dodate na to da se još moraju boriti na ulici da dobiju 200 KM što im je ranije obećano, dođe vam tuga i počnu suziti oči, jer prvo vi postanete nemoćni i pokušavate shvatiti zašto svaki problem mora da ide preko grbače nemoćnih.
Više ovo nisu ni floskule ni priče za malu djecu. Ovo više postaje realnost, koja nam uzima i ono malo volje i života u ovoj zemlji.
Pitam se, zašto uvijek nemoćni. Zašto uvijek udarati na njih? Šta su krivi roditelji? Nisu ništa, ali znate da ćete preko njih biti viđeni i ubirati poene i na kraju kao riješiti problem.
A niste ga riješili, jer ti roditelji ne zaslužuju samo 200 KM koje dobijaju. Zaslužuju mnogo više. I toga ste vi svjesni, zato vas i briga, jer se niko nije uhvatio u koštac s tim. I neće, jer ne znate kako.
Problemi nekako uvijek nastaju pred kraj godine, a donosi ih rebalans. U tom rebalansu su isplate upravo za te roditelje. Preko leđa ovih siromašnih političari se prepucavaju svjesno. Tvrde da se bore za bolju Srpsku, bolju Banjaluku. Da li im vjerovati? Možda bih i povjerovao u dobre namjere, i to kad bi se sukobili oko povećanja njihovih naknada. Zanimljivo da su jednoglasni kad sebi povećavaju primanja i da nema vladajućih ni opozicije, već su lični interesi u prvom planu.
Kako reče jedna od majki tokom protesta u holu Skupštine grada, ovo je najgori sastav odbornika u istoriji: “Baš njih briga za naše probleme. Ne znam više ko bi mogao da glasa za ove odbornike. Treba da ih je sramota.”
Pa evo, na kraju i svi mi da se zapitamo, da li je te odbornike zaista stid zbog činjenice da su samo glasačka mašinerija u rukama svojih stranačkih šefova.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu