Ovim pitanjem se već mjesecima bave analitičari širom svijeta i njihove prognoze nisu nimalo optimistične.
Prvi, ali ne i najveći problem je energetska kriza.
Džejson Furman, profesor sa Univerziteta Harvard, koji je bio ekonomski savjetnik američkog predsjednika Baraka Obame, na slikovit je način opisao značaj Ruske Federacije na svjetskom, a pogotovo evropskom tržištu energenata.
– Rusija je jedna velika benzinska pumpa – rekao je Furman za Njujork Tajms.
Ipak, ekonomisti upozoravaju da kriza sa enegentima nije najgore zlo, koje će zadesiti svijet zbog rata u Ukrajini.
Nije problem samo to što zbog poskupljenja energenata, poskupljuju i sve ostale robe. Razaranje Ukrajine, žitnice Evrope, koja je i značajan proizvođač suncokreta i nekih vrsta povrća, direktno utiče na globalno tržište hrane.
Enormna poskupljenja hrane u posljednjih nekoliko mjeseci tek su uvod u krizu, koja će, procjenjuju ekonomisti, potresati svijet, a pogotovo područje Balkana, Bliskog istoka i sjevera Afrike.
Ukrajina čini 12 odsto cjelokupnog svjetskog izvoza svih žitarica. Ova zemlja proizvodi i 16 odsto globalnog marketa kukuruza, što zanči da rat u Ukrajini direktno poskupljuje proizvodnju stoke, odnosno mesa.
I ono što proizvedu, Ukrajinci teško mogu izvesti. Žito i suncokret iz Ukrajine do sada su u svijet putovali skoro isključivo preko crnomorskih luka, koje su sada pod kontrolom ruske vojske.
Ukrajinci pokušavaju da sav transport prebace na željezničke šine i izvezu preko Poljske, kako bi tereti bili dalje distribuirani preko sjeverne luke Gdanjsk.
Međutim, tu dolazi do velikih zastoja. Tako je početkom mjeseca u jednom trenutku na ukrajinsko – poljskoj granici bilo zaglavljeno čak 1.100 vagona žita i nekoliko stotina vagona suncokreta.
Kako je objavila hrvatska agencija HINA, glavni je problem što nema dovoljno radnika ni vagona koji bi mogli obraditi i preuzeti tako veliku količinu robe.
Sovjetsko nasljeđe je i u ovom aspektu došlo glave Ukrajini, koja ima željeznicu širokog „ruskog“ kolosjeka, što znači da su vagoni ukrajinske željeznice prilagođeni za šine koje su oko 10 centimetara šire od evropskih.
Tako se vagoni moraju podizati dizalicom, da bi se na njima ručno mijenjala šasija, ili se hiljade tona hrane mora pretovarati u poljske vozove. I jedno i drugo je ogroman posao.
Sve u svemu, cijena pšenice i dalje raste i na berzi u Čikagu, najvažnijem globalnom mjestu za trgovanje poljoprivrednim proizvodima, sada je za 50 odsto viša nego prije ruskog napada na Ukrajinu.
Nije problem samo Ukrajina. I druga strana u sukobu, Ruska Federacija, jedan je od vodećih proizvođača i izvoznika žitarica, ali je taj izvoz zakočen zbog sankcija Rusiji.
Mada će cijene hrane zbog rata u Ukrajini rasti i u zemljama našeg regiona, pa i u BiH, ipak će najgore proći oni najsiromašniji, u Africi i na Bliskom istoku.
Podaci Konferencije UN o trgovini i razvoju UNCTAD pokazuju da su Somalija i Benin stopostotno upućeni na uvoz pšenice iz Rusije i Ukrajine. Ukupno 15 afričkih zemalja odatle uvozi bar polovinu pšenice, dok njih 25 uvozi bar trećinu.
Poseban problem su zemlje u kojima već vlada glad, poput Jemena. Ukrajina je bila glavni dobavljač žita za Svjetski program hrane UN, najveću humanitarnu organizaciju na svijetu, koja hrani 135 miliona gladnih širom planete.
Direktor ove organizacije Dejvid Bizli već je upozorio da će, najvjerovatnije, zbog krize sa hranom i enormnih poskupljenja, morati da smanje obroke, koje daju gladnima širom svijeta.
Ipak, glad će prvo stići u Ukrajinu, žitnicu Evrope. Ustvari, već je stigla. Procjenjuje se da 90 odsto Ukrajinaca zbog rata živi u teškom siromaštvu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu