Primjeri iz regiona, ali i drugih mnogo uređenijih zemalja već su nas naučili da u koruptivnim krivičnim djelima učestvuje više osoba, a da je ona koja uzima najviše „zaštićena“.
Branislav Zeljković, bivši direktor Instituta za javno zdravlje RS suočen je sa kaznom od maksimalno 15 godina zatvora zbog najtežeg oblika krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja koji mu je stavljen na teret.
Prikupljeni materijalni dokazi, obimna dokumentacija i brojni saslušani svjedoci upućuju da bi predmet Zeljković mogao biti prvi sudski postupak u Srpskoj nakon kojeg bi optuženi, ukoliko se naravno dokaže krivica, mogao biti osuđen na drakonsku kaznu.
Pored dokaza i svjedoka, tu su već i pokajnici koji su očigledno pristali na igranku, ali takvo je pravosuđe i bez ovakvih slučajeve teške korupcije bilo bi teško dokazati. Praksa kaže da se ovakvi nagrađuju nakon svjedočenja pred sudom, pa će i to biti zanimljivo ispratiti.
Pitanje je samo da li je Zeljković u konkretnim zloupotrebama bio vrh ledenog brijega. Da li je sada već bivši direktor Instituta za javno zdravstvo RS zaista u vrijeme najcrnjih dana koji su nakon rata pogodili građane sam skovao plan kako da ojadi budžet i dovede u opasnost zdravlje medicinskih radnika nabavljajući im lošu opremu.
Svi koji poznaju Zeljkovića govore kako se radi o dobrom i porodičnom čovjeku koji živi skromno. Onda se postavlja pitanje da li je Zeljković ustvari naivan, pa je bio produžena ruka nekih moćnijih grabljivaca ili nekog moćnog grabljivca.
Svakako je da su pred Zeljkovićem duge i neprospavane noći.
Kakav god da bude epilog slučaja, ovo je poruka svima drugima da ne budu naivni i ne potpisuju nešto što bi ih moglo koštati slobode.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu