Činjenica je da su brojni sportisti, sportski radnici, ali i volonteri, ostavili trag u banjalučkom sportu, ali za njih i njihove rezultate znaju samo oni koji prate tu oblast. Za ostale Banjalučane, pogotovo one mlađe, oni u najvećem broju slučajeva ne postoje.
Možda se ponegdje čuje šapat o bokserskoj legendi Marijanu Benešu ili novinaru Limunu Papiću, ali i to se obično završi na jednoj ili dvije, prolazne rečenice, koje ne mogu da pokažu koliko su oni obogatili sport u Banjaluci i bez kojih grad na Vrbasu ne bi mogao nositi epitet “grada sporta”.
Prostor
Možda je jedan od razloga zato što u Banjaluci ne postoji prostor koji bi bio posvećen ovoj tematici. Nemamo mjesto u kojem bi Banjalučani, svih generacija, vidjeli ko su osvajači olimpijskih medalja, raznih trofeja, ko su treneri iza uspješnih timova, pojedinci koji su dobrovoljno svoje vrijeme poklanjali klubovima, iz čiste ljubavi prema sportu.
S tim se slaže i penzionisani sportski novinar Željko Tica, koji smatra da bi sportska kuća slavnih bila jedan od načina da se Banjaluka oduži onima koji su svoje živote posvetili sportu.
– Lako zaboravljamo ljude koji su ostavili dubok trag u banjalučkom sportu, a nažalost veliki broj njih više nije među živima. Sjetimo ih se možda jednom ili nijednom godišnje, na raznim svečanostima. Kuća slavnih bi njihov doprinos sačuvala od zaborava, a oni su svojim odnosom prema sportu to zaslužili – rekao je Tica i naglasio je da takvih primjera ima više nego što se mogu nabrojati i stati u jedan novinarski tekst.
Bogata tradicija
Smatra da su u tu kuću slavnih, između ostalih, zaslužili da uđu: bokseri Marijan Beneš, Radovan Bisić, trener Tomo Palankin, bokserski radnik Sredoje Zekanović, rukometaši Jerko Karadža, Pero Perović, Dobrivoje Selec, Momo Golić, trener Vojo Misaljević; kada je u pitanju fudbal tu su golman FK Borac Slobodan Karalić te Nenad Gavrilović, trener Ilija Miljuš, fudbalski radnik Milorad Slavnić, novinari Limun Papić i Aleksandar Ravlić, profesor Mirko Petričević, teniski radnik Mišo Radaković, atletski radnik Nijaz Kapetanović, šahista Enver Bukić…
Na spisaku bi se, kako dodaje, mogla naći i brojna duga imena.
– Nekako su svi oni ostali po strani. Za Beneša se pričalo da će po njemu biti nazvana sportska dvorana u Boriku, pa ulica. Ništa se od toga nažalost nije desilo, iako je Beneš jedan od onih koji su proslavili Banjaluku – kazao je Tica.
Sportski radnici
Iako su sportisti i njihovi rezultati važni, Tica kaže da kuća slavnih ne bi trebala biti samo njihov dom. To bi trebalo biti i mjesto na kojem bi svi građani mogli vidjeti doprinos onih bez kojih ova oblast ne bih mogla funkcionisati – sportskih radnika, novinara ili zaljubljenika u sport.
– Tu ne bi trebalo predstaviti samo uspjehe sportista ili klubova, već i ljude koji su dali nemjerljiv doprinos u razvoj ove oblasti. Jedan od njih je, na primjer Aleksandar Ravlić, novinar i publicista, koji je dosta uradio za sport. Tu je i novinar Limun Papić. Još jedan primjer je Sredoje Zekanović, koji se nikada nije bavio boksom ili aktivno određenim sportom, osim što je u mladosti bio golman, ali on je dobio priznanje Amaterske bokserske asocijacije za doprinos, koji je dao ovom sportu. Nedavno je umro Branko Janković, koji je čitav svoj život proveo u sportu, udario je temelje banjalučke rukometne škole, a ne znam da li se ikada bavio profesionalno sportom, ali ostavio je nemjerljiv trag kada je u pitanju rukomet – naveo je Tica.
Naglašava da Banjaluka ima puno ovakvih primjera, koji su na ivici zaborava.
– Ne bi bilo loše da se nadležni time pozabave, osnuju kuću slavnih sportista i da se na taj način oda priznanje ljudima, koji su udarili temelje banjalučkog sporta – predložio je on.
Duga lista
Uz one koji više nisu s nama u kući slavnih trebaju biti i oni koji svojim radom trenutno predstavljaju ono najbolje što banjalučki sport može da ponudi, smatra Tica.
I tu se, kako kaže, može “nabrajati do sutra”: rukometni trener Rade Unčanin, rukometni radnik Miro Bjelić, rukometni radnik Nada Tešanović, košarkašice “Mladog Krajišnika” Snežana Šipka, Sanda Vuković, Aleksandra Musić, Jadranka Ćosić, rukometašica “Borca” Dragana Knežević, bivši rukometaš Mladen Bojinović, sportski kolekcionar Boris Vrhovac, profesor Enver Kučuković, kuglaš Đorđe Paštar, košarkaš Dragan Vuković, atletičarka Lusija Kimani…
Da je gradu na Vrbasu potrebna sportska kuća slavnih poručuju i oni bez kojih sport u Banjaluci ne bi bio ono što jeste.
Volonteri
Bivši rukometaš, evropski šampion, a danas trener Rade Unčanin je kazao da Banjaluka ima više od 60 godina bogate sportske tradicije, koju treba sačuvati od zaborava.
– Veliki broj ljudi je dalo svoj doprinos razvoju sporta u Banjaluci, sjajnim rezultatima koje su postigli, ali i koji se danas postižu – rekao je Unčanin.
I on smatra da bi dio Kuće slavnih trebali biti ljudi bez kojih sport u Banjaluci ne bio ono što jeste.
– To bi na još jedan način široj javnosti dalo uvid u sve ljude koji su kao sportski radnici pomagali u radu klubova, jer bez tih ljudi sigurno ne bi bilo moguće ostvariti sve te rezultate. Takvih ljudi je bilo puno, kao što ih i danas ima. Svi oni su radili dobrim dijelom volonterski, znači svoje vrijeme su dobrovoljno poklanjali sportu, na uštrb posla ili porodice – objasnio je Unčanin.
Podstrek za mlade
Košarkašica i osvajačica olimpijske medalje, Slađana Golić, smatra da Banjaluka ne bi imala problema da ispuni jednu sportsku kuću slavnih. Kazala je da grad na Vrbasu ima bogatu sportsku riznicu, uspješnih sportista i klubova.
– Nisu samo olimpijci ili nosioci trofeja važni, već su dio te priče brojni vrijedni i značajni ljudi, koji su doprinijeli razvoju sporta – kazala je ona.
Smatra da bi svi oni trebali dobiti mjesto u kući slavnih.
– Ima tu jako puno ljudi koji su “iza kulisa” uticali na sport. Na primjer, svi oni koji su stoje iza gradnje sportskih dvorana. Oni nisu sportisti, niti su ostvarili određene rezultate, ali bez te dvorane sportisti ne bi imali mjesto za treninge ili takmičenja. Ne treba zaboraviti ni sportske novinare, koji su uvijek uz sportiste i koji preživljavaju naše pobjede i poraze – kazala je Golićeva.
Kaže da bi u kući slavnih mlađe generacije imale prilike da se upoznaju sa svim onim što je Banjaluka nekada bila i što, kako naglašava, ponovo može da bude, kada je sport u pitanju.
– To bi bio podstrek za omladinu da se počnu baviti sportom ili da se na neki način uključe u sport, jer samo tako možemo, uz angažman svih nas – od pojedinaca do institucija, učiniti da sport u Banjaluci bude ono što je nekada bio – zaključila je Slađana Golić.
Brojni uspjesi
Sportski klubovi i pojedinci su u prethodnim godinama i decenijama ostvarili brojne uspjehe, na lokalnim, regionalnim, ali i svjetskim takmičenjima.
Rukometaši Borca su 1976. godine osvojili Kup evropskih šampiona, a 1991. godine IHF kup, fudbaleri Borca su osvojili Kup maršala Tita 1988, a 1992. godine Mitropa kup. Marijan Beneš je amaterski i profesionalni prvak Evrope u boksu, a Draženko Ninić u kik boksu. Zlatni olimpijci su fudbaler Tomo Knez, rukometaši Abas Arslanagić, Nebojša Popović, Milorad Karalić, Dobrivoje Selec, Zlatan Arnautović, Zdravko Rađenović, bokser Ante Josipović, srebrna košarkašica Slađana Golić, bronzani Istok Puc, Ermin Velić, Mersada Bećirspahić, Saša Čađo…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu