Simbolično je da je američki predsjednik Donald Tramp juče raskošno ugostio francuskog kolegu, a posjeta njemačke kancelarke koja treba da uslijedi najavljena je kao “kratka i radna”, piše “Špigel”.
Posrtanje Njemačke kao lidera nije samo rezultat mučnih pokušaja Merkel da oformi vladu nakon izbora u septembru prošle godine, već i politika prema izbjeglicama koja je bila uvreda skoro svim njemačkim saveznicima.
Njeno izostajanje iz velikih svjetskih dešavanja rezulat je i ustavnih ograničenja, u kom parlament mora da daje odobrenja.
Merkelova uočava nastale promjene u moći. Na kraju posljednjeg samita Evropske unije, brzo bi bježala u hotel nakon kratke izjave, dok je Makron ostajao da ćaska sa svjetskim liderima.
Njihovi pristupi su potpuno različiti. On ne bježi od velikih ideja, i uporediv je sa Barakom Obamom, čija se popularnost može pripisati i govorničkim vještinama. Pragmatizam je oduvjek bio ključ uspjeha njemačke kancelarke, ali joj nedostaje Makronov talenat za dramatrugiju, zbog čega on sada preuzima kormilo i prvi je evropski broj na brzom biranju Amerike.
Novi evropski lider: Makron
Nakon slučaja Skripalj, Makron i Tramp su brzo našli zajednički jezik, a njemačka vlada izostala za kaznene mjere za Moskvu. Berlin nije imao drugog izbora na kraju osim da se pridruži ostatku Evrope i protjera četiri radnika ambasade, kako ne bi bio izolovan.Teško je bilo jer je Rusija veliki spoljnopolitički uspjeh Merkelove. Nikada prije u poslijeratnoj istoriji Njemačka nije igrala kao važnu spoljnopolitičku ulogu kao u Minsku u februaru 2015. godine, kada je na vrhuncu borbi u istočnoj Ukrajini posredovala između Moskve i Kijeva i spriječila dalje širenje rata.
Udar na Asada još je više zbližio Makrona i Trampa, a Njemačka uopšte nije učestvovala. Tramp demonstrativno zahvalio Francuskoj i Britaniji, a za Njemačku se nastavio dug period od kada od njega nije dobila nikakvu pohvalu.
Merkelova nikada ne bi došla na ideju da preuzme američku ulogu u vođstvu. Dok balansira, ona uvijek ima na umu oštećenu državu i želju njemačkog naroda, koji ne želi da se zapliće u svjetske sukobe.
Vrijeme je za aktivniju ulogu
Možda je bilo dobro da Njemačka nije učestvovala u vazdušnim napadima 13. aprila, ali država ne može nastaviti da sprovodi vojnu apstinenciju na duži rok.
Zato je neophodno i ograničiti odobrenja njemačkog parlamenta za sve oblike vojne akcije, kako bi moglo brzo da se reaguje. To bi takođe bio preduslov bliže vojne saradnje u Evropi. To je stav koji takođe dijeli francuski predsjednik. Kada je Makrona kraj Merkelove u četvrtak tokom svoje posjete Berlinu, novinar ga je pitao da li želi da vidi veće uključivanje Njemačke u Siriju.
Rekao je da je imao intenzivne razgovore sa Merkelom u danima prije vojnog udara. Ali, rekao je, da njemačko učešće ne bi bilo realno zbog ustavnih ograničenja. U takvoj nestabilnoj situaciji, dodao je on, ne možete “sačekati nekoliko sedmica za parlamentarnu raspravu”. Makron je mogao da kaže: Vrijeme je da Njemačka igra aktivniju ulogu, prenosi Blic.
(Spiegel , M. Ro.)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu