Cvijeće na spomen-obilježje položili su izaslanik predsjednika Srbije i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, izaslanik Vlade Republike Srpske Milan Torbica i načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić. Cvijeće su položile i Boračke organizacije Republike Srpske i opštinskih organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, Udruženja logoraša regije Birač, boračkih organizacija Srebrenice i Bratunca, te više stranačkih delegacija.
Načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić rekao je da je poruka sa Zalazja ista kao i prethodnih godina, a samo se brojka mijenja da je “30 godina od zločina bez kazne” u Zalazju.
– Nažalost, srpske porodice su već navikle, ali i dalje ukazujemo na nepravdu i na zločine koji su počinjeni nad srpskim narodom da su zločini počinjeni na svim zaraćenim stranama u BiH , ali pravosuđe i zapadni političari to ignorišu i prave se da ne znaju i ne čuju – ističe Grujičić.
On kaže da predstavnici međunarodne zajednice nalaze izgovor da ne dolaze da odaju poštu vojnicima, iako je u ovim selima nastradalo više civila nego vojnika, koji su iz nužde za odbranom postali vojnici.
Grujičić je rekao da oni svake godine idu na komemoraciju Bošnjacima u Potočarima, mada se, kako kaže, zna da su tu ukopani samo vojnici 28. divizije tzv. Armije BiH, što govori o njihovoj dvoličnosti, cinizmu i karakteru.
– Srebrenica je napuštena kada je riječ o srpskim žrtvama. Niko nije osuđen za zločine nad srebreničkim Srbima u Haškom tribunalu i to je razlog zašto ne vjerujemo u rad međunarodnog, ali i Suda BiH koji pravdu dijele selektivno – poručio je Grujičić.
On je poručio da se mora njegovati kulturu sjećanja, prenositi na mlađe šta se stvarno događalo, ko je pobio ove ljude, da im se ne bi ponavljale tragedije kao što su se već ponavljale o čemu svjedoče dva spomenika iz dva rata u kojima su sahranjeni Srbi ubijeni od istih dželata i njihovih potomaka od kojih niko nije odgovarao.
Članovi porodica poginulih i nestalih ogorčeni na pravosuđe kažu da prođe 30 Petrovdana, a pravde za ubijene Srbe nema, ali i da vjeruju da zločince neće zaobići Božija pravda.
Dragica Lazarević, koja je ostala bez dva brata i još nekoliko srodnika na Petrovdan 1992. godine, kaže da boli nepravda koju pravosuđe čini, ali još više je zaboljelo uklanjanje fotografija ubijenih Srba postavljenih pored puta u Bratuncu.
– Kome to smeta i ko je i zašto naredio da se te slike uklone – pita Lazarevićeva.
Ona kaže da poštuje sve žrtve, ali da treba da i drugi poštuju srpske žrtve ukoliko ima želje za zajedničkim životom u BiH.
– Bez procesuiranja zločinaca nema povjerenja i pomirenja jer nisu se Srbi sami pobili. Zna se ko je to uradio – ističe Lazarevićeva.
Staka Cvjetinović je takođe, ogorčena na rad haškog i pravosuđa BiH.
– Muž Ivan nestao je ovdje na Zalazju prije 30 godina, nađeni su posmrtni ostaci i sahranjeni nakon 20 godina. Za njega i ostale koji su živi zarobljeni pa ubijeni u Srebrenici još niko nije odgovarao, iako postoje svjedočenja i očevici su davali izjave, ali oni koji odlučuju to omalovažavaju – kaže Cvjetinovićeva.
Ona ističe da su joj bivše komšije Bošnjaci pričali da su njenog muža unakaženog doveli u Srebrenicu i “vodali ulicama da pokažu kako izgleda ćetnik”.
– Ubijen je u logoru, a niko odgovarao nije. Nema pravde za Srbe i mladima treba prenositi šta se dešavalo, da znaju da im se to ne ponovi – rekla je Cvjetinovićeva.
Veljko Vasić teško je ranjen na današnji dan prije 30 godina na Zalazju i ostao je invalid.
– Na nas 40 napalo je više od 1.000 vojnika oko 9.00 časova. Nastao je haos. Ranjen sam i ostao u potkrovlju jedne kuće. Niko za to nije odgovarao, a moj ostatak života kao invalida izgubio je smisao – priča Veljko pokazujući na fotografije ubijenih poznanika i poginulih saboraca postavljenih pored prilaza spomen-obilježjima na Zalazju i pitajući hoće li iko za to odgovarati, kao i da li je pravda dostižna za Srbe.
Prije parastosa, članovi porodica poginulih, saborci, boračke i opštinske delegacije Srebrenice i Bratunca položili su cvijeće na groblju u Bratuncu, gdje je sahranjen najveći broj ubijenih, te na srpskim stratištima u Biljači i Sasama.
Članovi porodica i predstavnici organizacija koje zastupaju boračke kategorije stanovništva iz Srebrenice ponovo su danas izrazili nezadovoljstvo zbog rada Tužilaštva i Suda BiH.
Služenjem parastosa i duhovno-kulturnim programom na Zalazju završen je memorijalni duhovno-humanitarni i kulturno-sportski program “Petrovdanski dani” koji je povodom 30 godina od stradanja srebreničkih Srba organizovao srebrenički Odbor za obilježavanje srpskog stradanja.
Tog tragičnog Petrovdana jake muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom ratnog komandanta u Srebrenici Nasera Orića nastavile su sistematsko i plansko etničko čišćenje Srba u ovoj i susjednoj bratunačkoj opštini započeto u aprilu 1992. godine, kada su upale u više srpskih sela ubijajući, pljačkajući i paleći sve što su stigle.
Osim 69 poginulih na Petrovdan 1992. godine, nestala su i zarobljena još 22 Srbina od kojih se 10 i dalje vodi kao nestalo, a veliki broj je ranjen.
Nakon mučenja i zlostavljanja u srebreničkim logorima svi su ubijeni, a posmrtne ostatke njih 10 slučajno je pronašao tim za traženje nestalih iz Tuzle 10. juna 2011. godine u Zalazju, prilikom traženja muslimanskih žrtava.
Poslije više od godinu dana ti posmrtni ostaci su identifikovani i sahranjeni 2012. godine na Petrovdan, dva su pronađena i sahranjena ranije, a za još 10 Srba nestalih tog dana i dalje se traga.
Zašto Srbi sami žale svoje žrtve?
Izaslanik predsjednika Srbije Aleksandar Vulin zapitao je zašto na današnjem obilježavanju 30 godina od srpskog stradanja na Zalazju kod Srebrenice nema nikog od predstavnika međunarodne zajednice, a juče su svi bili u Potočarima na bošnjačkoj komemoraciji.
– Ovdje neće doći predstavnici međunarodne zajednice i susjednih država. Srpske rane bole samo Srbe. Kažu da sreća razjedinjuje, a da bol izjednačava, kad su Srbi u pitanju nije tako – rekao je ministar unutrašnjih poslova Srbije Vulin.
Vulin je zapitao ko to dijeli ljude na ovim prostorima, pa i žrtve.
– Za crnim maramama srpskih majki niko neće da pusti suzu. Ja poštujem tugu i bol, bol marama “majki Srebrenice” ali ne razumijem zašto niko ne može da pusti nijednu, jedinu suzu, pokaže razumjevanje i podijeli bol sa crnim maramama srpskih majki – naglasio je Vulin.
On je zapitao i koliko Srba treba da bude ubijeno, pa da se na njihovom grobu pojavi neko ko nije Srbin.
– Koliko srpske dece je potrebno da ne odraste, a da se na njihovom grobu pojavi neko ko nije Srbin? Koliko iskopanih očiju sudije Ilića je potrebno da se osudi jedan Naser Orić? – zapitao je Vulin.
Prema Vulinovim riječima, niko nije dao odgovore na ova pitanja i zato Srbi treba da budu na ovom mjestu da govore i sjećaju se, jer niko drugi neće.
– Iza mene su dva spomenika iz dva rata, da ne bi bilo trećeg spomenika ne smijemo da zaboravimo – poručio je Vulin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu