Zvuči tako nevjerovatno primamljivo, biti mlad i krenuti u avanturu zvanu Njemačka.
Brinuti se o djeci u pristojnoj porodici, uz upoznavanje njemačkog jezika i kulture, te napraviti prve korake prema odvajanju od roditelja.
A možda čak i ostati u Njemačkoj, tamo nastaviti školovanje ili upisati fakultet.
Za mnoge mlade ljude iz cijelog svijeta takva je nada stvarnost. Međutim, ako netko nema sreće, sve može biti sasvim drugačije. Kao što se dogodilo Ani da Silva iz Brazila.
Ona se zapravo zove drugim imenom, želi ostati anonimna. U Njemačku je došla krajem prošle godine i u samo nekoliko mjeseci prošla ubrzani kurs o lošim stranama čuvanja djece (zapravo čuvanja djece, što se u Njemačkoj zove “au-pair” – Au-pair, prim.ur).
Brazilka za DW kaže da je morala raditi puno više od dogovorenih 30 sati sedmično.
“To je moderno ropstvo”
Radila je uglavnom kao čistačica, a ne kao dadilja. Količina hrane koju je dobivala bila je strogo ograničena, a često je, kaže, dobivala samo komad kruha.
Kad se požalila na uvjete rada, počeli su joj prijetiti otkazom.
Za ono što je doživjela koristi termin “moderno ropstvo” i kaže:
– Bila sam u pet porodica, svaka gora od druge. U Njemačkoj nemaju pojma šta se događa sa onima koji učestvujuu u takvim programima, to je ludnica. Niko ti ne pomaže, nemaš ništa. To mora prestati, kaže ona.
Sada je svoje iskustvo iznijela u javnost, jer želi upozoriti mlade da i u zemlji poput Njemačke postoji eksploatacija.
DW posjeduje fotografije i SMS poruke porodice koje potvrđuju Da Silvine navode. Ali ovo nije nova pojava jer se slični slučajevi neprestano pojavljuju u javnosti.
Samo dio stvarnosti?
Suočeni sa optužbama na račun porodice, posrednička agencija preko koje je Da Silva došla u Njemačku za DW je izjavila:
– Jasno je da je to nedopustivo i predstavlja kršenje definisanih uslova da sve porodice, kao i one koje učestvuju u programu, prihvatiti prilikom registracije za korištenje platforme.
– To je priča koja se često može čuti od mladih ljudi, a koja odražava samo dio onoga što se stvarno događa kada se na ovakav način ode u inostranstvo. Kroz hiljade takvih dogovorenih boravaka godišnje – koje organizuje naša platforma – mladi odlaze u inostranstvo, preuzimaju nove zadatke, upoznaju druge zemlje i nakon druženja sa članovima porodice domaćina vraćaju se kući sposobniji i obogaćeni novim iskustvima – stoji i u odgovoru.
Ozbiljne agencije i “crne ovce” u poslu
Kordula Valter-Bolhefer potvrđuje da se u određenom broju slučajeva ne poštuju ugovori koji predviđaju maksimalno 30 časova rada i dan i po odmora sedmično, 280 evra džeparca mjesečno i dodatnih 70 evra za kurs njemačkog jezika.
Radi u udruženju koja se bavi praćenjem provođenja dogovorenih pravila i sprečavanjem zloupotreba onih uključenih u programe.
Njegovo udruženje uključuje 30 od više od stotinu agencija u Njemačkoj. One o kojima brine imaju tzv. RAL oznaku kvalitete, što bi trebalo više predstavljati standard, poput pouzdanosti i ozbiljnosti.
Valter-Bolhefer kaže:
– Naše agencije uvijek insistiraju da je fokus radnog vremena na brizi o djeci, a da se kućni poslovi obavljaju zajedno sa članovima porodice. Mladi ljudi koji dolaze u porodicu ne treba da budu jeftina pomoć u kući, nego prvenstveno brinuti se za djecu.
I njoj su poznate “crne ovce” među agencijama. Jedna od njih, koja u Njemačkoj ne uživa dobru reputaciju, nedavno je podnijela zahtjev za članstvo u udruzi Valter-Bolhefer.
– Ali kad sam im poslala sve propise koje su morali ispuniti, nikad mi se nisu javili.
Inače, često je pitaju ima li nekakav spisak porodica sa kojima je često bilo problema – ali to njeno udruženje ne smije iznositi zbog zaštite podataka.
Zarada je na prvom mjestu
Činjenica da na tržištu postoje agencije i obitelji kojima je zarada daleko važnija od dobrobiti mladih ljudi koji dolaze itekako ima veze sa odlukom donesenom prije 20 godina. Naime, od 2002. godine za otvaranje agencije dovoljna je obična poslovna dozvola, a ukinuta je obaveza posjedovanja licence.
Mnoge djevojke iz Kolumbije, Indonezije i Kirgistana (tri zemlje sa najviše izdanih viza u 2022.), biraju lakši način: putem grupa na društvenim mrežama ili na onlajn platformi specijalizovanoj za posredovanje, sličnoj “Tinderu”. Dovoljno je nekoliko klikova da jeftino pronađete naizgled savršenu porodicu.
– Mnogi dane provode na društvenim mrežama, pa kad ondje vide fotografije pristojnih porodica sa djecom, na mrežama poput Fejsbuka, mnogi povjeruju da su one stvarne – upozorava Valter-Bolhefer.
Iskorištavanje: “To nisu izolovani slučajevi”
Međutim, kad se pojave prvi problemi, oni koji su porodicu pronašli putem interneta nemaju se kome obratiti. I kad više nema drugog rješenja, Suzan Flegel često zvoni mobilni telefon. Više od 17 godina je na čelu jedne od agencija, ali je na raspolaganju i onim mladim ljudima koji su pali u očaj. Ponekad im, u slučaju nužde, ponudi i smještaj u vlastitom domu.
– Bilo je perioda kada smo dobijali nekoliko poziva dnevno. Političari tvrde da su to izolovani slučajevi – ali nisu. Na osnovu razgovora sa velikim brojem onih koji su došli, može se zaključiti da je i dalje uobičajena praksa da se oni iskorištavaju. Ali te brojke niko ne bilježi i o tome se ne vodi nikakva statistika.
Suzan Flegel zna ispričati mnoge horor-priče: o bračnom paru na Bodenskom jezeru koji je prevario sedam djevojaka za platu i koji su prije dvije godine zbog prevare osuđeni na kaznu. O prisilnom seksu, teškom radu u vikendicama i apartmanima, o beskonačnim prekovremenim satima. Ili možda o voću koje je “samo za klince”, a hrana u hladnjaku uredno je označena imenima članova porodice.
– U Njemačkoj ima stvarno kriminalnih agencija jer se njihov rad ne provjerava. Oni takođe varaju i lažu porodice-domaćinima – kaže Flegel.
Holandija kao uzor
Prije desetak godina u Holandiji su zbog toga ponovo uvedene licence i obaveza prihvatanja odgovornosti. Dođe li do propusta, tamošnjim agencijama prijete visoke kazne.
Političari u Njemačkoj još uvijek ništa ne rade. Pritom se agencije žestoko bore za kandidate, a neke čak koriste i termin “rat za o-per kandidate”.
Suzanne Flegel stoga zahtijeva.
– Mora se ispitati rad agencija, moraju imati licencu. Preuzimanje odgovornosti agencija za obitelji domaćine je ono za što se godinama zalažemo. Uprkos tome, još uvijek moramo provoditi nasumične i nenajavljene posjete porodicama domaćina, piše Dojče Vele.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu