Kroz ovakvo „liječenje“ prošao je Banjalučanin Branislav Knežević, koji je ni kriv, ni dužan, umjesto tri mjeseca u Internacionalnom centru za hemodijalizu u Banjaluci liječen duže od dvije godine?!
Inače, prema svjedočenjima pacijenata, hemodijaliza je život u zatvoru, posebno za one koji su u obavezi da na dijalizu odlaze tri puta sedmično, i to po četiri časa dnevno.
Umjesto tri mjeseca, liječili ga dvije godine
U ispovijesti Banjalučanina, koja se može poistovjetiti sa horor scenarijima, Knežević se prisjetio da je sve počelo u martu 2013. godine kada mu je utvrđena bubrežna slabost u vidu metaboličke acidoze s visokim vrijednostima azotnih materija u krvi. Tada je zaključeno da se radi o hroničnoj bubrežnoj slabosti koju je prouzrokovao povišen krvni pritisak i njime izazvana skleroza krvnih sudova bubrega.
U aprilu 2013. godine Knežević je imao i prvu dijalizu. Uz terapiju za povišen krvni pritisak i hroničnu bubrežnu slabost pacijent je upućen u „Fresenius“, privatni dijalizni centar u Banjaluci, na dalje liječenje hemodijalizama.
U naredna tri mjeseca Kneževiću su se, kako su to konstatovali na Vojnomedicinskoj akademiji, Klinici za nefrologiju u Beogradu, postepeno smanjivale vrijednosti azotnih materija. Umjesto da nakon tri mjeseca prekinu s hemodijalizom, ljekari se nisu puno osvrtali na dobre nalaze pacijenta, pa se nesrećni Banjalučanin „liječio“ još dvije godine uz komentare ordinirajućeg ljekara: „Lezi kada ti je bog dao“!
Knežević je, dakle, više od dvije godine liječen u Internacionalnom centru za hemodijalizu u Banjaluci, iako je imao uredne medicinske nalaze, a zbog čega je došlo od ozbiljnih posljedica po zdravlje ovog Banjalučanina. Posljedice su bile takve da je Knežević sada osuđen na doživotnu hemodijalizu zbog trajnog oštećenja bubrega.
Iako je već nakon tri mjeseca imao uredne medicinske nalaze, oni nisu bili prepozanti od strane nadležnih ljekara.
– To vam je život, kao u zatvoru. Ne možete nigdje otići, jer ste vezani za Centar za dijalizu i odlaske, gdje provodite tri dana u sedmici po četiri časa, a onda izmrcvareni odlazite kući na oporavak. Invalid ste, jer ruku kroz koju primate dijalizu više ne možete koristiti – prisjetio se Knežević.
Čudi se ovaj Banjalučanin da je uopšte živ, posebno nakon što mu je jedne prilike bio izmjeren pritisak 250/170.
Primarijus šokiran
Branislav Knežević se u ispovijesti za Srpskainfo prisjetio da je nakon više od dvije godine „liječenja“ svoje nalaze zahvaljujući Aleksandru Radunu, predsjedniku Udruženja dijaliziranih pacijenata, odnio u Teslić u ruke načelniku Odjeljenja za hemodijalizu Klinike za nefrologiju Vojno medicinske akademije u Beogradu, primarijusu doktoru Ljubiši Veljančiću.
Veljančić, šokiran onim što vidi u nalazima, konstatuje da Knežević tri mjeseca nakon tretmana hemodijalizom više nije imao medicinske indikacije za daljim liječenjem.
Nevjerovatno je da je Veljančić, a ne ordinirajući ljekar, u medicinskoj dokumentaciji “vidio” smanjivanje azotnih materija, ali i velike tegobe koje je Knežević imao prilikom hemodijaliza, od grčeva, padova krvnog pritiska, kolapsnih stanja, posebno pred kraj tretmana.
– Svi navedeni nalazi ukazivali su da je pacijent u martu 2013. godine imao naglo i privremeno pogoršanje hronične bubrežne slabosti i tada je zbog tog pogoršanja bilo indikovano započeti hemodijalizno liječenje, ali je isto to liječenje već sredinom juna 2013. godine trebalo biti obustavljeno, jer je kod pacijenta došlo do oporavka i on od tada nije imao medicinske indikacije za tretmane hemodijalizom – navodi se u izvještaju primarijusa Veljančića.
Dodaje se kako Knežević ima hroničnu bubrežnu slabost, ali ne potpunu i trajnu koja je zahtijevala liječenje hemodijalizom.
– Nažalost, to tada nije prepoznato i pacijentu je nastavljeno redovno sprovođenje hemodijalizom tri puta nedjeljno. Naredne dvije godine! – zaključuje načelnik Klinike za nefrologiju VMA.
Primarijus Veljančić ističe i da je Knežević priključivan na aparate za hemodijalizu i sa vrijednostima urea 10,5 i kreatinin 329.
Nakon toga Knežević se obratio svom ljekaru, koji mu je indikovao hemodijalizu, koji takođe potvrđuje navedeno!?
Sa nalazima Veljančića ubrzo su se složili i ljekari iz Centra za dijalizu!
Oštećeno bubrežno tkivo
Knežević je nepotrebno dijaliziran najmanje dvije godine, tri puta sedmično u trajanju od po četiri sata.
– Ultrafiltracije i vantjelesno prečišćavanje krvi kojima je bio podvrgnut Kneževiću su, od momenta kada je oporavio funkcije bubrega, samo štetili njegovom preostalom funkcionalnom bubrežnom tkivu i cirkulaciji u bubrezima. Primjena lijekova koji su bili predviđeni za potpunu i definitivnu bubrežnu slabost ili za hemodijalizno liječenje (heparin, ferlecit, recormon i slični) takođe je imala štetne efekte na organizam u cjelini, kao i postojeća arterio-venska fistula na lijevoj ruci, koja je dokazano opterećenje za rad srca i direktan uzrok umanjene radne sposobnosti, jer tu ruku pacijent nije smio koristiti ni za kakav napor. S obzirom na sadašnji stepen oštećenja bubrega i ireverzibilnost procesa, u pacijenta će vremenom nastupiti prava, potpuna i definitivna bubrežna slabost, kada će mu i zaista trebati redovno i trajno liječenje hemodijalizama – naveo je u svom nalazu primarijus Veljančić.
– Sigurno je samo da će sada, zbog dvogodišnjeg nepotrebnog hemodijaliziranja, taj period do potpune bubrežne slabosti biti kraći, nego da je pacijent liječen konzervativno, prema principima liječenja hronične bubrežne slabosti, koja ne zahtijeva liječenje dijalizama (stadijum I do IV) – zaključio je načelnik Klinike za nefrologiju VMA.
Tužba protiv „Frezeniusa“
Branislav Knežević je nakon golgote kroz koju je prošao zbog bespotrebne hemodijalize tužio Internacionalni centar za dijalizu „Frezenius“ tražeći novčanu nadoknadu.
Prema tužbenom zahtjevu, na ime naknade materijalne štete zbog posljedica pogrešnog liječenja Branislava Kneževića traži se 100.000 maraka, a za pretrpljene duševne bolove iznos od 10.000 maraka, sve sa zakonskom kamatom od dana donošenja presude do konačne isplate.
U tužbi protiv „Frezeniusa“ navedeno je, između ostalog, da je Knežević bespotrebno liječen najmanje dvije godine, a što su potvrdili prvo ljekari VMA u Beogradu, a kasnije i ordinirajući ljekar, koji je prvi indikovao hemodijalizu Kneževiću.
– Osim činjenice da je pacijent nepotrebno dijaliziran najmanje dvije godine, tri puta sedmično, po četiri sata, terapija koju je primao je samo štetila njegovom preostalom funkcionalnom bubrežnom tkivu i cirkulaciji u bubrezima, a terapija lijekovima je takođe imala štetne efekte na organizam u cjelini, kao i fistula na ruci koja je proizvod nepotrebne dijalize, a koja opterećuje rad srca i direktan je uzrok smanjenja radne sposobnosti pacijenta, jer tu ruku pacijent ne može više da koristi ni za kakav napor – navedeno je u tužbi.
S obzirom na sadašnji stepen oštećenja bubrega i ireverzibilnost procesa, a sve kao posljedica neadekvatne, odnosno nepotrebne primjene terapije, kod pacijenta je vremenom nastupila prava, potpuna i definitivna bubrežna slabost, te mu sada zaista treba liječenje hemodijalizom.
Odgovor “Frezeniusa” na naša pitanja nismo dobili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu