Danas, kao penzioner, uživa uzgajajući masline u svom zavičaju, u malom selu Broćanac u zaleđu Neuma. I ne žali se. Naprotiv.
A prije samo nekoliko godina njegova riječ je bila presudna kada se odlučivalo o izgradnji Pelješkog mosta, koji, iznad Neuma, povezuje dubrovački kraj sa ostatkom Hrvatske i kojim su se bavile vlade od Sarajeva i Zagreba do Brisela.
Most
Mnogi su govorili i pisali da je Pero Matić bio protiv gradnje mosta, ali on tvrdi da to nije tačno, da je u pitanju pogrešno tumačenje.
– Nisam bio protiv Pelješkog mosta, nego protiv ideje da taj most bude visok samo 35 metara, jer bi to značilo da veće jahte, pa i neke jedrilice, ne mogu uploviti u Neum. To nema veze s politikom, to je pitanje struke, jer bi takav most zatvorio pristup Neuma otvorenom moru – kaže Pero Matić za Srpskainfo.
Kapetan je istjerao svoje. Izgrađeni Pelješki most, koji će idućeg ljeta biti pušten u saobraćaj, visok je 55 metara. Skoro je duplo viši, dakle, od prvobitno planiranog.
Mali brodovi mogu proći ispod njega, a velike prekookeanske grdosije Neumljani nisu nikad ni prizivali u svoj mali zaliv.
Iako je prošao takoreći cijeli svijet, kapetanu Matiću su njegov Neum i njegovo zavičajno selo uvijek bili na prvom mjestu. Ali, i Dubrovnik je obilježio njegov život. I to od prvog dana.
Dubrovnik
Iako potiče iz sela Broćanac u neumskom zaleđu, sticajem okolnosti Pero Matić je rođen u Dubrovniku. U ovom gradu je završio srednju, a potom i višu Pomorsku školu, te Pomorski fakultet.
Ali svoje je obrazovanju počeo u neumskom selu Hutovo, nedaleko od Broćanca, iz kojeg potiču svi neumski Matići.
– U to vrijeme škola je bila puna djece. U Hutovu je nastavu pohađalo 800 đaka, a danas u ovu školu idu samo dva učenika – sa sjetom priča kapetan Pero.
Odlikaš iz krševitog Hutova je, još u djetinjstvu, odlučio da postane pomorac. I da plovi okeanima i upoznaje daleke egzotične zemlje.
– U Pomorskoj školi je bilo đaka iz cijele tadašnje Jugoslavije. Sjećam se, recimo, Stevana Budića iz Beograda. I danas su mi školski drugovi iz tog doba najbolji prijatelji – kaže kapetan Pero.
Kadet
Bilo je u to doba, podsjeća on, običaj da mladi pomorci, nakon završetka srednje škole, odu na brod, na svoju prvu plovidbu, kao kadeti – da bi odradili kadeturu, odnosno pomorski pripravnički staž, nakon kojeg bi mogli polagati stručni ispit.
– Svi smo, nekako, sanjali da plovimo za Japan. Japan je u to vrijeme bio egzotična nepoznata zemlja. I eto, ja sam imao sreće da na svojoj prvoj plovidbi dobijem tu priliku: da trgovačkim brodom, kao kadet, stignem do Japana – priča Matić.
Život će namjestiti tako da će i kasnije 10 puta ploviti za Japan, boraviti u toj zemlji i dobro upoznati japansku kulturu, društvo i običaje.
To je doprinijelo da 2010. godine bude imenovan za ambasadora BiH u Japanu. Tako se u ovoj zemlji, na diplomatskoj službi, zadesio i 2011. godine, u vrijeme nuklearne katastrofe u Fukušimi.
Pokušao je i da uči japanski jezik, ali, kaže, nije išlo – nije imao dovoljno vremena za takvu komplikovanu edukaciju.
Putovanja
Jer, u međuvremenu, od kako je kao mladi pomorac kadet prvi put kročio na japansko tlo, do trenutka kada je japanskom caru predao akreditive kao ambasador BiH, u njegovom se životu izdešavalo svašta.
Nakon srednje škole i kadeture, završio je i Višu pomorsku školu i Pomorski fakultet u Dubrovniku. Bio je vrijedan student, a ispite je polagao i dok je bio na moru i dok je služio vojni rok u Ratnoj mornarici JNA.
I tako je, sve u svemu, u 27. godini postao jedan od najmlađih kapetana duge plovidbe u bivšoj Jugoslaviji.
Plovio je šest godina morima i okeanima, pod zastavama nekoliko država. Obišao je sve kontinente i na desetine dalekih zemalja i egzotičnih destinacija.
Od 1979. je bio kapetan tek osnovane Lučke kapetanije u Neumu. Taj je posao obavljao punih 15 godina.
– Kad je osnovana opština Neum pozvani su svi ljudi iz ovog kraja koji imaju neka znanja i kompetencije, da pomognu uspostavljanju lokalnih institucija. Eto, ja sam bio jedini koji je imao obrazovanje iz pomorstva, pa sam postao prvi rukovodilac Kapetanije – kaže Matić.
Trgovina
U jednom periodu svog života kapetan duge plovidbe se bavio i – trgovinom. I to ne prekookenskom. Imao je u Neumu svoju prodavnicu mješovite robe. Onu običnu prodavnicu, gdje se kupuje hljeb i sladoled.
A 1999. godine je u tradicionalno HDZ-ovskom Neumu osnovao SDP.
Danas, kaže, od tog posla nema ništa. U odboru SDP je ostalo svega nekoliko ljudi, a u Skupštini opštine ova stranka nema nijednog odbornika.
– Ipak, ja od svojih uvjerenja ne odustajem – kaže Matić.
Ne odustaje ni od porodične tradicije Matića. Prije tri godine kapetan duge plovidbe i bivši ambasador Pero Matić je otišao u penziju. Od tada sa bratom gaji masline i proizvodi, po tradicionalnoj recepturi, maslinovo ulje. Jer, Matići imaju najstariju uljaru u neumskom kraju.
– Imamo svega, samo ljudi nema. Nekad je u Bročancu bilo nekoliko stotina stanovnika. Danas tu živi svega 15, mahom ostarjelih, mještana. Tužno je to – kaže kapetan Pero Matić.
Nezaboravna putovanja
Iako je još kao mladić postao kapetan duge plovidbe, Pero Matić je plovio, kad se sve sabere, samo šest godina.
– Neki ljudi plove čitav život, a neki izaberu drugi put, jer pomorski život je težak, pogotovo u savremeno doba – objašnjava Matić za Srpskainfo.
Kaže da je nekad život pomorca bio drugačiji, nego danas, imao je neku romantičnu pustolovnu notu, koja se danas izgubila.
Nekad su, kaže, u lukama brodovi ostajali usidreni po 15 ili 20 dana, pa su mornari imali prilike za mnoge živopisne doživljaje.
– Dešavalo se da, nakon svega što obiđemo i doživimo, jedva čekamo da se vratimo na brod, da se odmorimo i ispavamo. Danas brod uđe u luku uveče, a već sutra isplovljava. Pomorac ni ne zna gdje je bio – kaže Matić.
Priča o jednoj svojoj davnoj plovidbi u Brazil, kada je brod u luci ostao danima.
– Uzeo sam taksi i odvezao se u 100 kilometara udaljeni Rio de Žaneiro. Posjetio sam čuveni kip Isusa Iskupitelja, pa još čuveniju Glavu šećera, okupao se na Kopakabani, obišao kafane i hotele u ovom impresivnom gradu. A onda sam od taksiste zatražio da me vozi nazad u luku, ali drugim putem, da upoznam i druge predjele Brazila – priča Matić i dodaje da današnji pomorci nemaju šansu za ovakva putovanja.
Neum ne može biti luka
Mada je bilo i takvih ideja, kapetan Pero Matić kaže da je nerealno očekivati da Neum ima luku za trgovačke brodove.
– U blizini imamo luku Ploče, koja je upisana u sve pomorske mape i koja je povezana željeznicom. I Ploče su mala luka za najveće brodove, pa se dešava da se kontejneri voze u Kopar, Rijeku ili Trst, te da se odatle teret namijenjen za BiH ili jug Hrvatske manjim brodovima prevozi za Ploče – objašnjava Matić.
Uz to, kaže on, Neum i BiH imaju svega 24 kilometara jadranske obale, a to je mnogo bolje koristiti za turizam nego za luku.
– Međutim, zbog razvoja turizma bi bilo dobro da Neum ima marinu u koju bi pristajale jahte – zaključuje Matić i dodaje da je upravo zato dobro što je BiH izborila da Pelješki most bude skoro duplo viši nego što je prvobitno bilo planirano.
Maslinovo ulje
Maslinovo ulje iz uljare prodice Matić iz Broćanca vrhunskog je kvaliteta. Ima tu i tradicije, i ljubavi, ali i savjetovanja s agronomima, specijalistima za maslinarstvo.
Josip Lolo Matić, penzionisani carinik i njegov brat Pero Matić, kapetan duge plovidbe u penziji, danas imaju 400 stabala maslina. Neke su naslijedili od roditelja i stare su i više od 200 godina, a neke su sami zasadili i odgajili.
– Planiramo da zasadimo još 100 maslina, da zemlja koju smo naslijedili ne preuzmu kupina i korov – kaže Lolo Matić.
Ovaj pasionirani maslinar podsjeća da je maslina kao majka.
– Okreneš joj leđa, odeš za svojim životom i ne misliš o njoj, ali kada joj se vratiš, čeka te raširenih ruku. Nahrani te i pusti da se odmoriš u njenom hladu, baš kao što majka čini, kada uspavljuje svoje čedo – opisuje Lolo Matić.
Brat mu mnogo pomaže u odgajanju maslina i proizvodnji ulja, ali Josip Lolo je ipak u ovom poslu glavni. On je kapetan i kapetanu duge plovidbe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu