Do “Oluje” je na tim prostorima većinski narod bio srpski. Ovaj kraj su ranije naseljavali Srbi i Hrvati, a u 17. vijeku je dobio ime Bukovica, koje su mu dali mletački trgovci zbog obilja bukove šume.
Mletački trgovci su dovozili bukovinu iz tog kraja kako bi gradili Veneciju.
Krajem XIX vijeka u tim krajevima je nepoznati autor napisao famoznu šaljivu “Izvrnutu pjesmu”, koju u svom značajnom eseju “Mladićstvo narodnog genija” posebno apostrofira pisac i pjesnik Rasko Petrović.
On navodi da je pjesmu pronašao u antologiji “Hrvatska narodna šala” (1923), koju je priredio Josip Pasarić.
Rasko Petrović ukazuje na brojne magijske elemente koje posjeduje “Izvrnuta pjesma”. Srpski narod, koji je u toj nepristupačnoj oblasti vodio surovu bitku za opstanak, morao je svojim umotvorinama i uvrnutim šalama da bodri svoj duh, kao i duh naroda kome je pripadao.
Rasko Petrović je u svom najčuvenijem romanu “Burleska gospodina Peruna, boga groma” primjenio nadrealistički postupak u miljeu narodnog folklora, doslovno kao i nepoznati autor “Izvrnute pjesme”.
Nadrealizam kao književni pravac još nije postojao u vrijeme kad je genijalni pjesnik iz Bukovice sačinio ove stihove. Isto tako nije postojao ni “Teatar apsurda”, ni pokreti kao što su “oberjut” ili “tropikalizam”, koji su forsirali upravo paradoks kao specifičnu vrstu humora.
Evo šta se u pjesmi sve dešava: rijeka teče na vrhu planine, galija plovi kroz krš, konjanik jaše po moru, turski metak pogađa junaka u koljeno koje je srce junačko, junak gine, al’ zdrav kući dolazi, tamo ga čeka otac koji se nije ni rodio, lovci bez oružja, sa tri psa Vižla kojih je zapravo četiri, jure pečene zečeve koji lete, tu su i dva mrtva čovjeka koji piju vino koje služi bezglava djevojka. Sve se dešava kao u nekom romanu magičnog realizma ili u filmovima Bunjuela, Kusturice ili Jodorovskog.
Kada bi se analizirali mitološki i etnografski motivi pjesme, moglo bi se ući dublje u razloge zbog kojih pjesnik iz Bukovice pravi ovu pjesmu. Rasko Petrović u pomenutom eseju lijepo objašnjava: “Prve mitske legende, koncepcije, kosmički mitovi razvijali su se iz istih razloga, sažimali i utvrđivali u vradžbinske formule, u magijske jezikovne znake, u zakletve, u izreke, u zagonetke, čija su djelovanja i čini na red prirodnih događaja tako jača i izvjesnija. Borba vračeva sa silama prirode, velim još jednom, koja je u narodnom predanju svakako predstavljala zakonik uslovnog opstanka bića, morala se ovdje naglo svoditi na samu logiku izražavanja te borbe, skoro direktno na stilistički oblik tih pripovijedanja”.
Izvrnuta pjesma
Teče Krka povr’ Velebita,
Poveze se po kršu galija,
Konja jaše po moru delija.
Gledalo ih tursko momče mlado,
Gledalo ih s Biograda grada,
Te ponese pušku oko oka.
U zlo ga je mjesto pogodio,
U koljeno, u srce junačko!
Živ poginu, zdravo kući dođe
I kod kuće tri veselja nađe:
Od ševara kuća izgorjela,
A majka mu konja privatila,
Sestra mu se od starosti smije,
Ćaća mu se ni rodio nije.
Oj! Polećela dva pečena zeca,
Tjeraju ih tri odrta vižla:
Dva kusasta, četvrti bez repa,
Čekaju ih tri slijepa lovca:
Dva su prazna, treći puške nema.
Oj! Vino piju dva mrtva junaka,
Vino služi bez glave djevojka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu