“Blic” vam ekskluzivno donosi tri crteža-skice, portrete nazvane “Razumijevanje”, “Svijet se tako ogleda” i “O… Bože” koje je Legatu Pavla Vuisića poklonila njegova udovica Mirjana.
Portret moje žene…
Inače, u legatu se od ranije čuva još jedan Pavlov crtež zanimljivog naslova (i izgleda): “Portret moje žene kada je ljubazna”, koji podsjeća pomalo na Pikasove portrete voljenih žena.
Šezdesetih godina, još je njegova majka bila živa, crtao je to u kuhinji. Stalno je nešto muvao. Počne, pa se bavi nečim drugim… Bio je čovjek raspoloženja i svačim se bavio. Nekad je crtao i na salvetama, tkanini, u kafani, na čemu je i gdje je stigao… Nije mnogo mario za svoja djela pa sam ja to spasavala kako sam znala i umjela – izjavila je Mirjana Vuisić.
Od Pajinih crteža nije ostalo mnogo i sada su skoro svi u njegovom legatu, koji se nalazi u Muzeju knjiga i putovanja i Muzeju srpske književnosti u Beogradu, otvorenih pri Udruženju za umjetnost, kulturu i međunarodnu saranju “Adligat”.
Legat Pavla Vuisića otvoren je prije tri godine, a u avgustu je njegov sadržaj upetostručen novom Mirjaninom donacijom, o čemu smo tom prilikom pisali. Gotovo čitava Pajina zaostavština prebačena je iz doma Vuisića u centru Beograda u muzej na Banjici. Mirjana je poklonila neobjavljene rukopise: pjesme, jednu priču i dva filmska scenarija, koje “Adligat” planira da objavi.
– Interesovanje Pavla Vuisića za književnost bilo je duboko i ozbiljno. Pored prava, studirao je neko vrijeme i svjetsku književnost i posvećeno pisao, ali je znao da će ga njegov oštar jezik više sputavati u pisanju i objavljivanju nego u glumi… Često je cijepao i uništavao ono što napiše, a ja sam njegova djela spasavala od njega samog – rekla je nedavno Mirjana Vuisić.
Ljubavna pisma
U legatu čuvaju porodičnu dokumentaciju, ljubavna pisma, albume sa fotografijama, lične predmete… Tamo danas možete vidjeti i Pajin autoportret, dozvolu za upravljanje čamcem, duhovitu molbu za stan upućenu Udruženju dramskih umjetnika, uvjerenje o učešću 18-godišnjeg Pavla na Sremskom frontu poslije čega se preganjao sa državom jer ga je tjerala još i da služi vojsku i već dobro poznat i više puta citiran duhovito napisan testament.
Ove godine navršile su se tačno tri decenije kako nas je ovaj čovjek mnogostrukog talenta napustio. Preminuo je 1. oktobra 1988. od karcinoma i sahranjen na Novom groblju u Beogradu. Obilježavanje godišnjice bilo je organizovano za zatvoreni krug prijatelja i poštovalaca, s obzirom na to da je njemu pažnje javnosti bilo preko glave, pa je nije želio i u smrti. “Molim smrt objaviti najmanje tri dana poslije pogreba. Da mojemu pogrebu ne prisustvuje niko do nje (Mirjane) i da ne bude ničega od sranja kao što su govori, priče… Molim, samo Ona i Ja”, neke su od izjava koje je Vuisić govorio još za života.
Pajina filmografija broji 177 naslova
129 dugometražnih filmova, 17 serija, 14 TV filmova, šest mini-televizijskih serija i pet kratkih TV filmova. Među poznatijim ostvarenjima su “Desant na Drvar” (1963), “Bitka na Neretvi” (1969), “Valter brani Sarajevo” (1972), “Šešir profesora Koste Vujića” (1972), “Čuvar plaže u zimskom periodu” (1976), “Salaš u Malom Ritu” (1976), “Otpisani” (1978), “Ko to tamo peva” (1980), “Maratonci trče počasni krug” (1982), “Pop Ćira i pop Spira” (1982), “Otac na službenom putu” (1985)… Proslavile su ga i uloge u televizijskim serijama, posebno u seriji “Kamiondžije”, a u njegovom legatu nalazi se i originalni ključ kamiona koji je vozio.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu