Iako nije direktno prošla u naredni krug, još traje glasanje putem ankete na stranici emisije.
Otpjevala je pjesmu Hanke Paldum „Zelene oči“, ali je posebno oduševila žiri i idejnog tvorca emisije Žiku Jakšića svojom energijom i iskrenošću. Ajka nije mogla suzdržati suze kada je spomenuta Donna, što je izazvalo posebne emocije u studiju.
Teško bude
Za Dnevni avaz je rekla da je emisija bila previše emotivna za nju te da nije sigurna kako je uopšte mogla otpjevati išta.
Donna Ares je preminula 2. oktobra prije sedam godina.
– Dobro sam posljednje dvije godine. Razne oblike tuge sam prošla i sada sam prilično stabilna. Ne interesuje me šta će ko reći. Moje strasti su putovanja i muzika. Profesionalni sam muzičar. Živim svoj život, što bi se reklo. Život mora ići dalje, bez obzira na to koliko teško čovjeku bude. Bude čovjek izgubljen, ali mora naći mehanizme kako da se nosi s takvim gubitkom – poručila je Kolaković.
Dodala je da život moramo poštovati – takav je kakav je.
– Ne želim da moje dijete, ma gdje bilo i kako bilo… Ja osjetim uvijek njenu prisutnost uz sebe. Ne želim da me se stidi, nego da koračam hrabro, kao što je ona – rekla je Kolaković.
Istakla je da je najbitnije da čovjek bude svoj.
– Ta moja tuga mi je preteška. Vidite, nekad nemam riječi. Inače sam komunikativna. I ta tuga će uvijek biti u mom srcu. Ali sada kada imam vremena ne želim se predati. Ovo što sada radim je izazov, a izazove inače volim. To je ujedno rad na sebi. Čovjek, kako idu godine, ne smije da se preda – rekla je Kolaković.
Otkrila je koji savjet joj je psihijatar dao.
– Rekao mi je da čovjek mora sve te silne tuge proći pa onda se postrojiti. Ja sam se vratila muzici, koja je moja prva ljubav. Ne treba gledati šta ko misli već samo gledati naprijed i dođe to na svoje – istaknula je Kolaković.
Smogla snage
Ne kaje se što se prijavila na „Nikad nije kasno“, a i želja Donne Ares je bila da joj se majka bavi pjevanjem, iz ljubavi.
– Ne bojim se kamera, jesam estradni tip. Volim svjetla, komunikaciju i druženja. Tremu nisam imala. Primam svaku pohvalu a i kritiku, ali onu konstruktivnu – istakla je ona.
Gledaoci su mogli čuti gromoglasni aplauz koji je Kolaković dobila kada je izašla na scenu „Granda“.
– A to je respekt za moju kćerku i mene kao njenu majku, koja sam smogla snage da idem dalje, da se borim, da i drugima pomognem možda. Pet godina nisam mogla progovoriti kako treba, a kamoli da zapjevam. Ponosna sam na samu sebe što napredujem. Potrudiću se u drugom kolu, ako prođem – zaključila je Kolaković.
Jaka žena
– Bez obzira na to koliko se ja znam dobro nositi pred ljudima inače, često plačem, i sinoć sam (preksinoć, op. a.). A kada me neko vidi u gradu kaže ova žena je najjača na svijetu. Imamo mi tu snagu i jačinu. Najbitnije je da čovjek bude svoj – ističe ona.
Nekad su mi više vjetar u leđa oni što su mi rane solili i zbog njih baš želim da budem bolja i jača, i da napredujem, da radim na sebi. Ostvarena sam žena, ostvarila sam sve što sam trebala u životu – zaključila je Kolaković.