Za kratko vrijeme oboleli su sin, majka i otac, a onda su za samo petnaestak dana sve troje preminuli. Od oboljenja izazvanih kovidom-19 najpre je umrla Ruža (65), zatim sin Miloš (43), a onda i suprug Dragutin Veldi (65). Ljekari kikindske Opšte bolnice nisu uspeli da ih spasu, a sve troje su istovremeno bili na liječenju.
Nijedno, a posebno sinovca Miloša, ne može da prežali stric Zoran Veldi, koji se istovremeno sa njima liječio od kovida u bolnici u Kikindi.
– Daj Bože da sam ja umro, a da on nije. Ma, da smo sve troje nas, a da je Miloš ostao živ. Bio mi je kao sin. To je bila duša od čovjeka. Velika radilica i vrednica. Ne mogu da se pomirim da ga više nema. Još pijem sedative i pitam se šta je ovo bilo. Miloš je bio potpuno zdrav. To mi je rekao i doktor Prunić koji je uz njega bio od početka do kraja – jada se Zoran Veldi.
Najprije je obolio Miloš, a virus je najvjerovatnije donio s posla, iz fabrike gdje je radio, priča stric Zoran, piše Kurir.
– Kad je dobio temperaturu rekao mi je da se ne osjeća dobro i da je toga dana jedna žena na poslu cijeli dan kašljala, ali je šef nije vratio kući. Miloš je brzo otišao kod ljekara i testirao se. Bio je pozitivan. Prije toga malo je sumnjao, ali je povjerovao kad ga je temperatura slomila. Žalio mi se i shvatio da je ozbiljno. Poslije dva-tri dana i ja sam se testirao. Zajedno smo otišli u bolnicu. Milošu je bolest otišla na pluća. Ja sam bio na infektivnom, a on na internom, pa na intezivnom. Stalno sam se raspitivao za njega. Doktorka mi je rekla da je bolje, a onda sam primijetio da nešto izbjegava da mi odgovara. Ništa nisam slutio jer je Miloš bio mlad, jak i zdrav – prepričava Zoran.
Nekoliko dana poslije sina razboljela se Miloševa majka Ruža. Bila je malo gojazna i dijabetičar. Virus je brzo pogoršao stanje i izazvao problem s bubrezima. Preminula je poslije pet dana liječenja. Prije toga dva-tri dana je bila kod kuće.
Za to vrijeme lekari su se borili da spasu Miloša. U jedom momentu bio je bolje, ali se onda stanje naglo pogoršalo. Baš onako kako ljekari opisuju da korona kod mladih ljudi za kratko vijreme izaziva teške posljedice.
Iza Miloša ostale tri kćerke
– Iza Miloša su ostale supruga i tri kćerke, od 17, 15 i 11 godina. Kako će one sada dalje? Treba im pomoći, ali ko? Moj Dragutin ima i ćerku koja s porodicom živi u Banatskom Aranđelovu. Velika je naša porodična tuga – svjedoči ožalošćeni Zoran Veldi.
– Miloš jeste bio potpuno zdrav mlad čovjek, ali desilo se ono što ljekari objašnjavaju na televiziji. Virus je uništio njegova pluća koja su bila potpuno bijela. Bio je na respiratoru. Kod nas je dobio terapiju koju bi mu odredili na bilo kojoj klinici. Borili smo se, ali nismo uspjeli. Njegova smrt je poraz za čitav tim ljekara. Porodica Veldi je naš poraz – iskren je anesteziolog Vladimir Prunić o kojem Zoran Veldi pohvalno govori.
Kaže da zna da se Prunić borio za svaki Milošev dah. Priča da se Miloš požalio da se plaši da će umrijeti, plačući prenosi Zoran, očajan zbog smrti sinovca kojeg je mnogo volio.
– Pitam se što se ovako na nas srušilo. Mi smo poštena radnička porodica. Bili smo jako povezani. Mnogo smo se poštovali. Moj Dragutin je volio mog sina kao svog, a ja njegovog Miloša kao svog Dejana. Dragutin je bio stariji od mene, ali jači i zdraviji. Ali, eto, ode – nemoćno će Zoran.
Tek kad je izašao iz bolnice Zoran je saznao da su mu umrli snajka Ruža i sinovac Miloš, a da mu je brat Dragutin u bolnici. Šokirao se. Zvao je Dragutina telefonom.
– Za smrt sina nema utjehe. Mislim da medicinsko osobolje nije trebalo da mu kaže da su Miloš i Ruža umrli. To ne može da se podnese – žali Zoran Veldi.
Ni jedna druga familija u ovom kraju nije tako tragično osjetila posledice ove svjetske pošasti kao oni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu