Već decenijama i malo dijete zna šta je predizborna kampanja. To je ono kad se ljudi skupe pod šatorom, kao na zboru, pa jedu džabnu čorbu i pečenje, piju mlako pivo i slušaju, ili se prave da slušaju, zapaljive govore političara. A onda slijedi opštenarodni dernek.
E, sad to ne može! Udarila korona, stegle epidemiološke mere, koje, doduše, političari baš i ne zarezuju bog zna kako, ali opet, ne možeš baš strpati stotine ljudi pod šator.
I tako je predizborna kampanja, što bi se reklo finim akademskim jezikom, promijenila format. Umjesto masovnih šatorskih mitinga, stranke i kandidati su se preorijentisali na manje seoske i kvartovske zabave, na kojima je sve češće, kao na stereotipnim svadbama, vrhunac – torta.
Velika, nakićena šarena torta sa likom kandidata ili kandidatkinje.
A torta k’o torta, pravi se da bi je ljudi pojeli! I tako kandidata isjeku na komade i podijele stranačkim pristalicama, koji ga u slast smažu! Po principu „ko će kome, ako neće svoj svome“, najveće parče, ono od glave, vjerovatno dobije onaj ko je dobar sa šefom.
I na kraju svi oduševljeno aplaudiraju, uključujući i samog kandidata, koji je, bar simbolički, raskomadan i pojeden!
Slatka kampanja u gorka vremena ne završava se samo s tortama. Dijele se i bombonice, čokoladice, ponegdje i stini kolačići, upakovani u stranačku ambalažu. Predizborni slatkiši se, kad se uhvati prilika, kradom trpaju u džepove i nose kućama djeci.
Dakle, ni u najgrđa korona vremena ništa se nije promijenilo. Parče prasetine ili komadić torte – nema tu neke razlike. Cirkus ostaje cirkus, možda još groteskniji nego prethodnih godina. Šator ostaje šator, političari ostaju beskrupulozni lovci na moć, a podanici ostaju podanici – ubijeđeni da su „dobro prošli“ ako se dočepaju slatkog ili slanog džabnog zalogaja. I ne pada im na pamet da, ni sebe, ni one koji od njih traže glas, zapitaju kako su dogurali dotle da ih kupuju komadićem hrane i jeftinom cirkuskom zabavom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu