I danju, a naročito s večeri, na Trgu Bana Jelačića i u okolnim ulicama u centru Zagreba, mogu se čuti engleski, njemački, italijanski, ali i srpski i razne varijante hrvatskog jezika.
Bučno je i uskomešano, kao i na svakom vašaru, samo što je ova zagrebačka varijanta “narodnog zbora” malo bolje upakovana i znatno skuplja od sličnih hepeninga u Srbiji ili BiH.
Naravno, glavna je fora jesti i piti na ulici, po ciči zimi, a glavne zvijezde gastro ponude su kobasice, majušne krofne zvane fritulice i “germice”, germ knedle potopljene u vanilin sos i posute raznim dodacima.
Pa krenimo redom. Prvo kobasice. Ima ih stvarno raznih: domaće češnjovke, kranjske, pa debrecinke i razne varijante kobasica od divljači. Tople su i mirisne, a bogme i masne, bar kad je cijena u pitanju: od 40 do 55 kuna po komadu.
Prevedeno u naše “sirotinjske” marke, jedna kobasica na adventskom vašaru koštaće vas od desetak do skoro 15 maraka.
E sad, kobasicu, logično, valja zaliti, recimo pivom od 25 kuna, iliti šest i po maraka.
Još bolja, ali i skuplja opcija je kuvano vino. Dva “deci” crnog ili bijelog kuvanog vina u plastičnoj ili papirnoj čašici za ponijeti košta najmanje 20 kuna, što će reći 5 maraka i nešto sitno. Ako hoćete da se počastite sa malo rum – punča, to vam dođe skoro 7,5 KM. U kunama, naravno.
Zvijezda Adventa je slasna “germica”. Osnovna varijanta ove poslastice, dakle knedla punjena pekmezom i zaronjena u vanilin sos, košta minimum 40 kuna, ili više od 10 maraka.
Ako se opredijelite za snikers ili mocart varijantu, znate ono, čokolada, nutela, posip od lješnika ili pistacije, ili za čupavac germicu sa kokosom, za to zadovoljstvo valja izdvojiti, da sad ne komplikujemo s kunama, oko 15 maraka.
Pažnja, ova poslastica je prava energetska bomba! Kad sladokusac zagrize bogato “ukrašenu” germicu, treba očekivati šećerni udar od nekoliko hiljada kilokalorija, od kojeg zabole zubi, čak i oni izvađeni prije rata. Ali, vrijedi rizikovati!
Za one manje zahtjevne ljubitelje slatkog, tu su fritulice posute štaub šećerom i prelivene čokoladom ili voćnim prelivima. Cijena, prava sitnica: 30 kuna ili skoro 8 maraka, za nekoliko majušnih krofnica poredanih u plastičnu čašu, plus štapić kojim se jedu.
Oni koji vole malo komotniji i topliji pretpraznični ugođaj, mogu se udobno smjestiti u jednu od nekoliko gradskih kafana i kroz prozor posmatrati adventsku vrevu. Ali, to košta. U takvom ambijentu šoljica kuvanog vina košta oko 7,5 maraka, a i drugi topli napici prate ovaj trend, dok parče torte, recimo, košta i do 20 KM.
Na štandovima se prodaju i suveniri i igračke, mamci za djecu i naivne turiste. Tu je sva sila djeda mrazova, orašara, vila i sličnih drangulija, za koje prodavci traže od 50 do čak 300 kuna, ili u prevodu od 13 do čak 77 maraka.
Ko se zna cjenkati može prepoloviti cijenu, ali objektivno, i toliko je previše.
I na adventu, kao i na svakom zboru, ima, naravno, šetača, koji nisu bog zna kakvi potrošači. Malo procunjaju pa odu, ali ni to nije jeftina zabava. Samo parking u užem centru košta najmanje 10 evra za dan, a što se smještaja tiče, ako ga uopšte ugrabite u ovoj gužvi, spremite se da ga platite od 100 do 300 KM za noć. Naravno, ne računamo elitne hotele, poput “Esplanade”.
Ima ponešto i džaba. Recimo, možete do mile volje slušati, inače vrlo dobre, ulične muzičare. Ali, na njih niko ne obraća pažnju. Usamljeni svirači često usred praznične gungule ostanu – praznih džepova.
Kao i na svakom vašaru i na Adventu, pogotovo danju, ima mnogo prosjaka, pogotovo žena prosjakinja. Nisu upadljive, ali ako primjete da bi neki posjetilac mogao biti dobra duša, koja još vjeruje da je advent vrijeme darivanja, diskretno će zamoliti: Imate li koju kunu, molim vas, za hranu, imam djecu.
Ako nevoljniku poklonite, recimo, 10 kuna, blagosiljaće vas, naveliko. Jest da ova novčanica vrijedi 2,5 marke ili četvrtinu advenske kobasice, ali na obližnjoj pijaci za taj se novac može kupiti, recimo, kilogram i po krompira, kilogram mandarina ili dobra glavica kupsa. A u pekari toliko košta vekna hljeba, ili štruca kruha.
Siromašniji Zagrepčani se dovijaju kako da ugrabe koju kunu, a da ne prose. Tako smo sreli kolportera, koji “bogohulho” uzvikuje: “Ne idite u katedralu, kod mene su crkveni kalendari besplatni!” I jesu, ali samo ako kupite novine koje koštaju 40 kuna, ili desetak maraka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu