Prvu kovanicu izustili su iz SDS i PDP u vrijeme kada je njihov tadašnji partner SDA, zajedno sa SNSD i još nekim strankama i strancima, usvajala set zakona o povećanju akciza na gorivo.
Nekoliko godina kasnije, SNSD se nalazi u sličnoj poziciji: SDA je sa njima napravila Savjet ministara, a onda iza njihovih leđa, uz glasove SDS i PDP, izabrala članove CIK, usvojila zakon o prestanku mandata članovima VSTS, Rezoluciju o žrtvama fašističkih režima… Sve što ne ide u Dom naroda, SDA rješava bez SNSD, kome ne preostaje ništa drugo nego da narodu plasira priču o „izdajničkoj CIK koaliciji“.
Ukratko, Bakir Izetbegović, zbog njihove halapljivosti za parčetom vlasti, mijenja srpske partnere kao čarape, u zavisnosti da li su mu potrebne duge ili kratke, bijele ili čisto crne, elegantne. Apsolutno ga ne zanima da li ih u Banjaluci krste izdajnicima ili srpskom reprezentacijom, ko je legitiman, a ko ne. Koristeći nakarade ustavne i poslovničke mogućnosti, upotrebljava ih za ostvarivanje svojih ličnih i stranačkih interesa, jednako kao što i sve srpske stranke gledaju da u istoj igri ušićare nešto isključivo za sebe. Tek kada se neko slučajno preračuna slijede priče o nacionalom interesu, unitarizmu i separatizmu. Ali, to je već druga igra u kojoj pobjeđuju oni koji imaju medije, a ne oni koji su u pravu.
Gdje je tu Republika Srpska?
Čast izuzecima, ali ona je za naše u Sarajevu (a boga mi i u Banjaluci) tek na trećem mjestu nakon funkcije i plate. Ime Republike, krv boraca palih za nju, strah koji narod osjeća kada se pomene njeno ukidanje, koriste kao kišobran pod kojim se besramno bogati i bahati nekoliko porodica, pod kojim se negativnom selekcijom za najodgovornije poslove biraju najgori, gdje se za kritiku ide na crnu listu i gdje politički moćnici gaze po institucijama.
Sve su to „veliki Srbi“ zbog kojih je Republika Srpska od nepriznate države spala da se brani u Domu naroda BiH.
Da bar ostane na tome.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu